hrvatski

Biskup Josip Juraj Strossmayer i gradnja osječke župne crkve Svetih Petra i Pavla

Biskup Josip Juraj Strossmayer jedna je od najznačajnijih osoba hrvatske kulture u 19. stoljeću. Kao i u slučaju brojnih drugih onodobnih građevina u Hrvatskoj (đakovačka katedrala, zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, itd.) i u izgradnji današnje osječke župne crkve Svetih Petra i Pavla odigrao je ključnu ulogu upornim poticanjem na njezinu izgradnju. Ideja kako bi trebala izgledati nova osječka crkva stvorila se u Strossmayera već početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća, nakon što je proputovao njemačke i češke zemlje. Vidjevši crkvu Marije Pomoćnice (Mariahilfkirche) u minhenskom predgrađu Au, djelo arhitekta Ohlmüllera iz tridesetih godina 19. stoljeća, odlučio je da sličnu građevinu mora dobiti i Osijek. Pri tome je preporučivao ovom gradu najbolje arhitekte Italije i Njemačke kao eventualne projektante budućeg zdanja (Schmidta, Sempera, Ferstela, Hansena, Cipollu, Boita, Scalu i druge). Dio će se njegovih težnji dvadesetak godina kasnije i ostvariti. Osijek doista dobiva crkvu donekle nalik Mariahilfkirche – neogotičku trobrodnu jednotoranjsku građevinu s masivnim zvonikom na pročelju. Kako je većina preporučenih arhitekata tada već mrtva, nova se crkva podiže po projektu arhitekta Franza Langenberga iz Bonna, koji pobjeđuje na velikom javnom natječaju. Usprkos tomu što je žarko želio podizanje nove reprezentativne crkve u Osijeku, koji mu je rodni grad i najveće mjesto njegove biskupije, Strossmayer nije na kraju dao veliki novčani iznos za njezinu izgradnju. Ukupni troškovi crkve dosegli su nešto više od 600.000 forinti, od čega je biskup poklonio negdje oko 14.000. Ova sredstva prvotno su bila namijenjena podizanju oltara Svetog Josipa, a potom iskorištena, u nedostatku sredstava, za glavni oltar. Ovaj njegov postupak naišao je na oštre napade u domaćem osječkom listu Die Drau. Napadi ovih novina nisu bili motivirani samo Strossmayerovim odnosom prema gradnji crkve već i njegovim političkim stavovima, oprečnim prorežimskoj orijentaciji Die Drau, koja je otvoreno podržavala bana Khuena kao i činjenicom da je list bio namijenjen ponajprije židovskoj čitateljskoj publici. Sasvim je drukčiji stav katoličke Slavonische Presse koja se gotovo uvijek afirmativno odnosi prema biskupovoj ulozi u gradnji osječke crkve. U tridesetak tekstova pisac članaka u Die Drau minorizira ne samo ulogu biskupa Strossmayera u gradnji osječke župne crkve i povijesti grada Osijeka u 19. stoljeću, već i općeniti njegov doprinos u hrvatskoj kulturi. Članci nastoje dokazati svom čitateljstvu kako je jedini pravi mecena tadašnja hrvatska vlada. Ismijavaju se brojni pokušaji Odbora za podizanje osječke župne crkve da namaknu novac od đakovačkog biskupa i ističu sa druga mjesta u Hrvatskoj i vani koja su dobila veći dar za svoje crkve i druge građevine kako bi se dokazalo da Strossmayer ne mari za Osijek. Pomirenje je na kraju ipak nastalo, zahvaljujući pomirbenom i nepolitičnom Strossmayerovom govoru pri posveti crkve 1900. godine.

Osijek; župna crkva Svetih Petra i Pavla; biskup Josip Juraj Strossmayer; arhitektura - historicizam; neogotika; Die Drau

nije evidentirano