hrvatski

U traženju agensa demokratskog razvoja

Provedene analize daju na dvije razine – individualnoj i državnoj – oprečne pokazatelje koji mogu ukazivati na moguće agense utjecaja na zadovoljstvo demokracijom. Ovakvi nalazi aktualiziraju problem relevantnosti upotrijebljenog kriterija zadovoljstva demokracijom u kojem se zrcali ne samo objektivno stanje već i nivo aspiracija pripadnika neke nacije koji u znatnoj mjeri može biti kontaminiran povijesnim iskustvom. Analiza nedvosmisleno pokazuje da je jedini stabilni prediktor zadovoljstva demokracijom zadovoljstvo performansama aktualne vlasti, dok se drugi pokazatelji različito ponašaju na različitim nivoima analize. Kako je eksplanatorna snaga individualne razine analize znatno veća i konceptualno bolje korespondira s teorijskim polazištima, može se zaključiti da je za jačanje zadovoljstva demokracijom važno imati obrazovanije građane, koji vjeruju u institucije sustava i koji osuđuju odstupanje od kolektivnih normi, posebno u sferi varanja zajednice, ali isto tako i u drugim aspektima. Na razini agregata, pokazuje se da ne postoje jasni trendovi razvoja ili da su oni u znatnoj mjeri zamagljeni specifičnostima tranzicijskih zemalja koje u proces modernizacije ulaze sa specifičnom konstelacijom društvenih odnosa. Zanemarimo li te specifičnosti, možemo zaključiti da postoje nedvosmisleni dokazi u prilog modelu situacijske reakcije, te parcijalni dokaz u prilog teorije socijalnog kapitala na individualnoj razini analize. Model postmaterijalističke promjene i pretpostavke o proizvodnoj determiniranosti zadovoljstva demokracijom nisu u ovoj analizi dobile adekvatnu potvrdu. Neki od razloga mogli bi ležati nelinearnom odnosu npr. zadovoljstva demokracijom i postmodernih/postmaterijalističkih koncepcija ili razine proizvodnosti društva i zadovoljstva demokracijom.

modernizacija, postmaterijalizam, demokracija

nije evidentirano