hrvatski

Folklorizam i suodnos usmene i pisane književnosti

Folklorizam je složeni kulturološki fenomen koji se očituje kao transformacija i prilagodba različitih sastavnica folklora čija je posljedica mijenjanje njihove prvotne funkcije u drukčijem kontekstu. O slojevitosti ove pojave svjedoče i sastavnice koje upućuju na postojanje različitih tipova folklorizma. Kako je folklor sinkretična manifestacija kulture u društvima u kojima se veliki dio komunikacije odvija usmeno, tako i folklorizam zahvaća različite sfere ljudske aktivnosti. Fenomen folklorizma različito se manifestira ovisno o stilskim formacijama, o medijima kroz koje se tekst prenosi (usmeno - pisano, rukopisni - tiskani zapisi) te o izvedbenom kontekstu i funkcijama samih tekstova u njemu. Iako se folklorizam kroz povijest hrvatske kulture očitovao i na drugim razinama, u radu se temeljna pozornost obraća njegovom književnom aspektu, premda se ni on, zbog sinkretičke prirode fenomena o kojima se raspravlja, ne može promatrati izolirano od ukupnosti drugih društvenih, osobito umjetničkih, manifestacija. U književnosti se folklorizam prvotno očituje kao preplitaje poetika usmene i pisane književnosti, a zatim i kao kompleksan suodnos književnosti i drugih područja ljudskog života. Folklorizam se pokušava smjestiti u prikaz cjelovite povijesti hrvatske književnosti koja se sagledava kao paralelno supostoje dviju struja - usmene i pisane književnosti. Definiraju se oblici adaptacije stilskih postupaka usmene književnosti hrvatskih pisaca i suodnos usmene i pisane književnosti.

folklorizam; povijest književnosti; hrvatske književnsti; usmena književnost

nije evidentirano