hrvatski

Nacionalne manjine u Hrvatskoj

Pitanje normativnog reguliranja i praktičnog ostvarivanja prava nacionalnih manjina postalo je važno mjerilo i ispit demokratizacije većine tranzicijskih zemalja, pa tako i Hrvatske, a njegovo uspješno polaganje, jedan od uvjeta za ekonomsku i političku integraciju u euroatlantske organizacije. Suočena sa činjenicom da ne može smanjivati stečena prava postojećim nacionalnim manjinama, Republika Hrvatska im odmah nakon osamostaljivanja priznaje stečena prava. Određena vrsta problema se pojavila oko definiranja "novih nacionalnih manjina" i njihovih prava. Glavni problemi u u devedesetim godinama prošlog stoljeća bili su povezani s agresijom na Hrvatsku i postratnim razdobljem. Može se reći, da zbog toga, politička tranzicija u Hrvatskoj nije mogla dugo započeti i uhvatiti zamah, sve do 2000. godine. Početkom demokratske tranzicije učinjeni su i važni pomaci u zaštiti ljudskih i manjinskih prava. To je pogodovalo osmišljavanju i provođenju politike integracije nacionalnih manjina u hrvatsko društvo, ali i očuvanja njihovog identiteta. Danas Republika Hrvatska ima zaokružen zakonodavni sustav na području zaštite nacionalnih manjina. Tako je 2000. godine donesen Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina i Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim su stvoreni uvjeti za cjelovito ostvarivanje prava nacionalnih manjina donesen je 2002. godine, a nakon toga i niz provedbenih propisa. Ti su zakoni doneseni konsenzusom stranaka u Hrvatskom saboru, čime je osigurana i politička volja za njihovo provođenje.

ljudska i manjinska prava; Hrvatska;

nije evidentirano