hrvatski

Arbitražno rješavanje radnih sporova

U radu se razmatra razvoj hrvatskog arbitražnog prava u području radnih odnosa s posebnim osvrtom na promjene koje u tom pravu nastaju donošenjem Zakona o arbitraži iz 2001. godine. Definiraju se radni sporovi, ukazuje na neka terminološka pitanja te razmatraju izvori radnog arbitražnog prava. Posebna se pozornost posvećuje pitanju arbitrabilnosti radnih sporova ; strankama i zastupnicima stranaka u arbitražnom postupku ; osnovama za utemeljenje nadležnosti arbitražnog suda za rješavanje radnih sporova ; vrsti, sastavu i konstituiranju arbitražnog suda ; arbitražnom postupku ; mjerodavnom supstancijalnom pravu ; vrstama i učincima arbitražnih odluka s obzirom na vrstu radnog spora koji je predmet arbitraže ; pobijanju arbitražnog pravorijeka i utvrđenju njegove nepobojnosti ; ovrsi domaćih te priznanju i ovrsi stranih arbitražnih pravorijeka. Zbog posebne prvne naravi odvojeno se razmatra prisilna arbitraža kojom se utvrđuju poslovi koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka i isključenja s rada. Analizira se uloga Gospodarsko socijalno vijeće u arbitražnom rješavanju radnih sporova. Autori ocjenjuju da Zakon o arbitraži koji je donesen kao opći arbitražni zakon ne vodi dovoljno računa o posebnostima radnopravne arbitraže, a naročito se to odnosi na arbitražno suđenje u kolektivnim (interesnim i pravnim) radnim sporovima. O nejednakoj snazi stranaka radnog odnosa treba naročito voditi računa pri ugovaranju nadležnosti stranog arbitražnog suda i primjene stranog materijalnog prava te o učincima primjene pravila Zakona o arbitraži o dostavi položaj radnia kao stranke arbitražnog postupka.

radno pravo, rad, radni odnosi, arbitražno pravo, radni spor, arbitraža

nije evidentirano