hrvatski

Heuristički uvod u teoriju medijskog opisa filma

Polazeći od tvrdnje kako je u teoriji filma neproblematizirana razina opisnog nazivlja, rad se posvećuje bitrenju pojma opisa i odnos opisa i objašnjenja, pojma medija, pojam prizora i modusa u kojima je prizor dan, formalnosti medijskog opisa i načina na koji se opisuje neprikazivački film. Također se povlači rzalika između komunikacijskog opisa (same strukture filma) i metakomunikacijskog opisa te metakomunikacijskih signala, tj. onih aspekata filmskog djela koji nas upozoravaju da nije po srijedi izravan prizor iz života, nego artefakutalna izrađevina. Ti signali su: proksemički signali (okvir filmske slike), kronografski signali (najavna i odjavna špica), teksturalni signali (svjetlosna obilježja projekcije), te konstrukcijski signali (to su strukturne osobitosti filma: npr. montažni rezovi, nemogućnst da ravnamo vidnim poljem prizora i dr.).

filmski medij; teorija filma; opis

nije evidentirano