hrvatski

Filmska pravila i sloboda stvaralaštva

Podrazumijevanje da filmologija mora pretpostaviti da postoje neke objektivno utvrdive pravilnosti u strukturiranju i doživljaju filma, tj. da teži nekom nomološkom rezultatu sučeljava se sa proširenim shvaćanjem kako se stvaralaštvo sastoji neuvažavanju bilo kakvih zadanih pravila. Teza je da ovakvo suprotstavljanje proizlazi iz neizdiferenciranosti različitih poimanja 'pravilnosti'. Zato se upušta u analizu različitih tipova pravilnosti: zakonitosti i zakona, pravila i uputa, propisa ili normi te obilježja i funkcija svakog tipa. Pitanje slobode ima smisla samo u odnosu na norme/propise, dok se zakoni i regularnosti moraju poštivati da bi se dobili traženi efekti. Kad su norme u pitanju pravi se razlika između dva tipa slobode i dva tipa kulture: slobode u primjeni pravila (propisa) i slobode u promjeni pravila (propisa), te kulture koja je daje prednost primjeni važećih pravila (klasični film) i kulture koja daje prednost promjeni važećih normi (modernistički film). Također se razmatra odnos filmske kritike, esetetike i filmologije prema pitanju slobode stvaralaštva.

filmska pravila; regularnosti; sloboda stvaralaštva

nije evidentirano