hrvatski

Što se čini kad se 'filmski opisuje'

Polazni je problem rada tvrdnja da je svaki kadar u filmu opisan, te zato i nema posebne izlagačke strukture koju bismo mogli nazvati opisom. Nasuprot tome, navođenjem primjera, pokazuje se kako u narativnom filmu postoje ne-narativni dijelovi koji funkcioniraju kao 'opisna sekvenca'. Utvrđuje se koja je temeljna služba opisa - identifikacija prizora, upoznavanje s njim, s time da montažna struktura opisa teži biti strukturom 'razgledavanja prizora', prikupljanja podrobnijih informacija o prizoru. Također se ispituju neka podrazumijevanja (podrazumijevanje da opis gradi predodžbu cjeline tematiziranog prizora ili aspekta prizora, da podrazumijeva neusredotočeno razgledavanje - skokovito seljenje s jednog detalja na drugi, što dalje podrazumijeva ispuštanje prizorne motivacije filmskih postupaka.

filmski opis; identifikacija prizora

nije evidentirano