hrvatski

Zaštita prava na suđenje u razumnom roku nakon stupanja na snagu novog Zakona o sudovima

Stupanjem na snagu novog Zakona o sudovima značajno je izmijenjen hrvatski sustav zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Osim Ustavnog suda Republike Hrvatske, čija se nadležnost u zaštiti toga prava temelji na Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Zakon o sudovima utvrđuje nadležnost županijskih sudova, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Zakonom o sudovima uređeno je novo pravno sredstvo - zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Postupajući u povodu podnesenog zahtjeva, nadležni sudovi mogu ubrzati sudski postupak (odrediti rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti) i narediti Republici Hrvatskoj da osobi čije je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno isplati određenu primjerenu naknadu (obešteti osobu kojoj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku). S obzirom da su se nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima javile određene dvojbe o potrebi i primjerenosti njegovih rješenja, u radu se analizira razvoj prava na suđenje u razumnom roku u Republici Hrvatskoj. Glavna pitanja postupka zaštite prava na suđenje u razumnom roku analiziraju se polazeći od relativno bogate prakse koju je u proteklih gotovo četiri godine razvio Ustavni sud Republike Hrvatske u toj vrsti predmeta. Iznose se neki važniji stavovi koje je u vezi sa zaštitom prava na suđenje u razumnom roku zauzeo Europski sud za ljudska prava. Prikazani su i glavni statistički podaci o rješavanju te vrste predmeta pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Autor ocjenjuje da je utvrđivanje nadležnosti viših redovitih i specijaliziranih sudova za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku bilo prijeko potrebno. Bez uključivanja tih sudova u zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Ustavni sud Republike Hrvatske uskoro ne bi mogao u razumnom roku odlučivati o pred njega iznesenim predmetima, a bilo bi ugroženo i ostvarivanje njegove temeljne nadležnosti - apstraktne kontrole ustavnosti i zakonitosti. Određene nedosljednosti i nejasnoće u vezi s promijenjenim sustavom zaštite prava na suđenje u razumnom roku mogu se, po mišljenju autora, otkloniti tumačenjem važećih pravnih normi, a poboljšanja su moguća i prilikom očekivane izmjene ili donošenja novog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. U vezi s pitanjem odnosa između postupaka zaštite prava na suđenje u razumnom roku utvrđenog Ustavnim zakonom i Zakonom o sudovima, autor zauzima stav da postupak zaštite predviđen Zakonom o sudovima mora prethoditi postupku predviđenom Ustavnim zakonom. Smatra da između ta dva postupka postoji sličan odnos kakav postoji i između postupka zaštite prava na suđenje u razumnom roku predviđenog Ustavnim zakonom i onog predviđenog Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom da nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima Hrvatska ima složeni nacionalni sustav zaštite prava na suđenje u razumnom roku, autor upozorava na važnost njegove učinkovite primjene, jer samo učinkoviti sustav zaštite prava udovoljava kriterijima koje je u tom području razvio Europski sud. Iznosi se stav da ove promjene jačaju odgovornost sudova za učinkovito suđenje.

ljudska prava; Ustav; Hrvatska; Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; pravično suđenje; suđenje u razumnom roku; razumni rok; zaštita; pravna zaštita; Zakon o sudovim

nije evidentirano