hrvatski

Minimum pretraga za prezbiakuziju

Uvod: Prezbiakuzija zahvaća, u većoj ili manjoj mjeri, sve razine slušnog puta. Tonski audiogram pokazuje stanje periferije do zaključno osjetnih i potpornih stanica Cortijevog organa, pa stoga ne može biti dostatan u dijagnostici prezbiakuzije. Praksa pokazuje da je moguće naći prezbiakuziju s potpuno urednim tonskim audiogramom. Cilj ovog rada bio je odrediti prijeko potrebne pretrage za funkcionalnu dijagnostiku prezbiakuzije. Metode: Ispitano je 100 osoba u dobi od 60 do 99 godina podijeljenih u dobne skupine po 10 godina. Odabrani su tako da popune dobne skupine, da nemaju bolesti koje mogu značajno promijeniti rezultate ispitivanja i da rado pristaju na ispitivanje. Dijagnostičko ispitivanje obuhvatilo je audiološki iskaz, otorinolaringološki pregled, tonsku audiometriju i uobičajenu, usporenu te otežanu govornu audiometriju riječima. Uveden je nov način brojčanog mjerenja kapaciteta polja razumljivosti govora za svaki audiogram. S obzirom na normalni rapored, rezultati su prikazani kao aritmetičke sredine, a korištena je Scheffeova inačica statističke metode analize varijance. Rezultati: Tonski audiogram pokazao je pravilno, ovisno o dobi, od viših frekvencija prema nižima propadanje osjetnih stanica Cortijevog organa. Usporedba tonskog i govornih audiograma pokazala je da starenjem značajno preteže središnji sastojak smetnji slušanja nad perifernim. Otežani govorni audiogram znatno bolje pokazuje pravo stanje slušanja, jer uključuje mjerenje integracijskog vremena i selektivnog slušanja. Zaključak: Za funkcionalnu dijagnozu prezbiakuzijepotrebne su najmanje tri pretrage: tonska audiometrija, uobičajena govorna audiometrija i otežana govorna audiometrija. Mjerenje kapaciteta polja razunljivosti govora omogućuje odvajanje i mjerenje perifernog i središnjeg sastojka prezbiakuzije.

prezbiakuzija; tonska audiometrija; govorne audiometrije

nije evidentirano