hrvatski

Politički pluralizam i ustavnopravni status političkih stranaka

Politologijsko promišljanje zbiljskih mogućnosti ustavnopravne i zakonske regulacije funkcija i načina djelovanja političkih stranaka u Hrvatskoj pretpostavlja preciznu dijagnozu karaktera sadašnjega hrvatskoga stranačkog sustava u institucionalnom kontekstu hrvatske Treće republike (nakon 2000. godine). U Hrvatskoj je na djelu model pretežito polariziranoga pluralizma (prema Sartorijevoj tipologiji). Tekst odgovara na pitanje kako u takvoj danoj društvenoj i institucionalnoj konstelaciji primjereno definirati funkcije političkih stranaka kao ustavnog faktora oblikovanja političke volje hrvatskih građana - vodeći računa o analitičkim poukama iskustava demokratskih država, koje su s time suočile prije Hrvatske, a u usporedivim povijesnim uvjetima (iskustvo talijanske Prve i francuske Čevrte republike). Temeljni je zaključak: samo ako se političke stranke pojme kao političke, koje samoograničuju (kroz zakon) svoju moć, tako što priznaju da je ustavna demokratska država neosporan nadstranački autoritet, a ne međustranački posjed, moguće je i u Hrvatskoj razviti demokratski sustav, čija se bit očituje u odgovornome političkom odlučivanju i maksimiranju političke slobode građana.

država, političke stranke, politički pluralizam

nije evidentirano