hrvatski

Planiranje izgradnje elektrana u okružju otvorenog tržišta električnom energijom

Otpočinjanjem procesa deregulacije u elektroenergetskom sektoru filozofija planiranja izgradnje elektrana se bitno mijenja. Promjene se odnose na samu metodologiju, modele koji se primjenjuju, kao i na nositelje odgovornosti u procesu planiranja. U tradicionalnom načinu planiranja osnovni kriterij je bio kriterij minimalnog troška (engl. least cost). Dok se u vremenu prije otvaranja tržišta nije trebalo razmišljati o sigurnosti ulaganja u izgradnju novih elektrana, jer je tržište bilo osigurano, u novim, tržišnim, uvjetima jedan od ključnih problema je rizik povrata investicije. Elektroprivredna poduzeća nisu više &laquo ; ; zatvorena&raquo ; ; unutar državnih granica, već je na sceni trgovanje električnom energijom na vrlo širokom prostoru. U takvoj bespoštednoj borbi oni koji su učinkovitiji i oni koji imaju jeftiniju energetsku osnovu osiguravaju za sebe bolju poziciju na tržištu. Nametnulo se, kao nužnost, preispitivanje metoda i modela zasnovanih na kriteriju minimalnog troška. Počevši s ulogom električne energije u društvenom i gospodarskom razvitku te perspektivama osiguranja dovoljnih količina energije po prihvatljivim cijenama, u radnji su nastavno opisane metode planiranja rada i razvoja elektroenergetskog sustava. Naglašena je razlika u metodama planiranja s obzirom na vremenski horizont, od stvarnog vremena do dugoročnosti (20 do 30 godina unaprijed) te problem usklađivanja koncepta tržišnog natjecanja na razini jednog sata i potrebe rada elektrana čak i do 50 godina. Posebno su analizirani subjekti na tržištu (proizvodne tvrtke, trgovci, kupci, država, regulator, operator sustava), njihovi međusobni odnosi i odgovornosti te odraz tih odnosa na problem planiranja izgradnje elektrana. Predložen je novi pristup planiranju izgradnje elektrana koji bi bio primjeren tržišnim uvjetima. Kao pragmatično rješenje pokazalo se kombiniranje nekih dosadašnjih modela, s novim modelima koji su rađeni primarno za kratkoročne analize tržišta i procjenu rizika. Dosadašnji modeli su bili manjkavi u smislu uvažavanja tržišta ili konkurencije i financijskih analiza, dok ovim novim modelima nedostaje ona dimenzija dugoročnosti, kako bi se uzeo u obzir čitav životni vijek elektrana. Dakle, kao moguće rješenje kod planiranja izgradnje u okružju otvorenog tržišta, interakcija postojećih modela s novim modelima i to na razini potencijalnog tržišta se pokazuje kao primjerena. Uporabljivost metode je pokazana na primjeru jednog hipotetskog tržišta električne energije koje obuhvaća elektroenergetske sustave Hrvatske, Slovenije i Kosova. I konačno, predložena je procedura planiranja izgradnje elektrana, slijed postupaka i nositelji pojedinih aktivnosti, a sve smješteno u zakonsku regulativu kakva je na snazi u Republici Hrvatskoj.

elektroenergetski sustav; planiranje izgradnje elektrana; deregulacija; tržište; rizik; očekivana

nije evidentirano