hrvatski

Istarske željeznice

Istarski poluotok je strateško i gospodarsko važno područje. Upravo to najviše je utjecalo na građenje željeznice. Interesi su bili ponekad oprečni. Austrija je težila ka najkraćim vezama sa Pulom, Trstom i Rijekom. Italija je željela Istru približiti Trstu, a Istrani su željeli vezu sa Rijekom i drugim krajevima u Hrvatskoj i Sloveniji. Među istarske željeznice ubrajamo pruge: Pivka - Rijeka, Divača - Pula, Kanfanar - Rovinj, Hrpelje-Kozina - Trst, Trst - Poreč, Lupoglav - Štalije i Prešnica Koper. Postojali su i drugi projekti za pruge u Istri. Najznačajniji je svakako ovaj, koji bi povezao Istru sa tunelom kroz Učku. Rijeka je sa izgradnjom pruge do Trsta 1857, postala drugorazredna luka. S time se nisu pomirili. Inzistirali su na željezničkoj vezi, te su 1873. godine dobili pruge prema Beču i Budimpešti. Gradnju pruge u Pulu diktirali su vojni interesi Austrije. Njenom trasom nisu bili zadovoljni niti u Istri, niti u Trstu. Pula i Rovinj dobili su prugu 1876. godine. Ovisnost od Južne željeznice donosila je Trstu veliku štetu. Kao rezultat nastajanja neovisne željezničke veze, država je 1887. godine otvorila prugu Hrpelje-Kozina - Trst, što je Istri omogućilo bolju vezu sa Trstom. Istra je sada imala već tri željezničke pruge, međutim zapadni dio poluotoka još je uvijek bio bez nje. Končano je 1902. godine sagrađena uskotračna pruga Trst - Poreč. Početkom 20. stoljeća bio je vrlo popularan električni tramvaj. Najprije su ga dobili u Puli, 1904. godine. Od Matulja do Opatije i Lovrana tramvajska je pruga provozila 1908. godine, a između Pirana i Sv. Lucije, 1912. godine. Prvi svetski rat pretrgao je plodno razdoblje gradnje pruga u Istri. Italija je ukinula prugu Trst - Poreč i opatijski tramvaj, 1935. godine, a pulski tramvaj 1934. godine. Jedino što im je uspjelo, je elektrifikacija pruge Sv. Petar (Pivka) - Rijeka. Poslije drugog svetskog rata brzo je bila sagrađena veza sa rudničkim bazenom Raša. 1951. godine bila je puštena u promet pruga Lupoglav - Štalije. Počelo se bušiti i željeznički tunel kroz Učku, međutim radovi su ubrzo prekinuti. Zbog ekonomskih problema, zastarjelosti i konkurencije cestovnog prometa, 1953. godine ukinut je tramvaj Piran - Sv. Lucija, 1959. godine pruga Hrpelje-Kozina - Trst, te 1966. godine i pruga Kanfanar - Rovinj. Brzi razvoj prometa u koparskoj luci uzrokovao je gradnju pruge Prešnica - Koper. U promet je bila puštena 1967. godine. Poslijednji kilometri pruga u Istri bili su položeni 1979. godine do putničkog kolodvora u Kopru i 1986. godine na luku u Divači. Stodvadesetogodišnja povijest istarskih željeznica jako je bogata. Česte promjene gospodara u Istri utjecale su na izgradnju i ukidanje pruga. Poslije zlatnog doba pred prvim svjetskim ratom, došlo je do krize između dva svjetska rata. Nakon drugog svjetskog rata, razdoblja krize i razvoja često su se mjenjala.

Istra; Istarske željeznice; promet

nije evidentirano