hrvatski

Okluzija za oseointegraciju

Učestala uporaba nadomjestaka na implantatima za nadomještanje zubi koji nedostaju u usnoj šupljini rezultira potrebom za definicijom specifične okluzije na tim nadomjescima. Okluzija za oseointegraciju, ili implantat-specifična okluzija predstavlja okluziju čije su glavne karakteristike takvi odnosi među strukturama usne šupljine koji će osigurati predvidljiv uspjeh oseointegracije. Polazišna točka implantat-okluzije je poznavanje temeljnih načela okluzije na prirodnim zubima. Osim toga, poznavanje bioloških karakteristika oseointegracije i biomehanike oseointegriranog implantata, te različitosti između pričvrsnog aparata zuba i implantata, pružit će smjernice za modifikaciju i primjenu okluzijskih principa na implantoprotetske konstrukcije. Različita aksijalna i lateralna pomičnost zuba i implantata, različita mehanička percepcija, reakcija na okluzijsku traumu i različita raspodjela opterećenja na kost uvjetuju nužnost za manjim i aksijalnim opterećenjem implantata. Temelji okluzije na implantatima su: ravnomjerna raspodjela okluzijskih kontakata u makslimalnoj interkuspidaciji, odsutnost preranih dodira između centrične relacije i centralne okluzije, sloboda u centriku, ekskurzijske kretnje bez interferenci, prednje vođenje kad god je moguće, aksijalno opterećenje, redukcija okluzijske plohe i privjeska te smanjen nagib kvržica. Ovi principi vrijede u većini kliničkih situacija te ih se primjenjuje na nadomjeske na implantatu koji nadomještaju jedan zub, na fiksne mostove, fiksne proteze u cijelom zubnom luku, pokrovne proteze te mostove nošene zubom i implantatom. Ove smjernice nisu konačne, proizašle su iz kliničkog iskustva, a potrebno je još kontroliranih dugoročnih znanstvenih istraživanja da bi se definirala konačna svojstva implantat-specifične okluzije.

okluzija; oseointegracija

nije evidentirano