hrvatski

Voda

Voda se nalazi svuda oko nas tj. u zraku, u zemlji, a i u nama, živim bićima (čovjekovo tijelo izgrađeno je preko 80% od vode). Živi svijet je nezamisliv bez vode, a ona je nezamjenjiv sastavni dio i „ nežive“ prirode. U atmosferi voda se nalazi u obliku pare (oblaci), dok dvije trećine planeta Zemlje prekrivaju vodene površine (potoci, bare, rijeke, jezera, mora i oceani). Voda neprestano cirkulira s vodenih površina sa Zemlje (zagrijavanjem) u vidu pare u atmosferu odakle pada u obliku kiše, snijega, leda, inja ili rose. Dio tih padalina otiče potocima i rijekama opet u bare, jezera, mora i oceane, a dio ponire u podzemlje. Voda iz podzemlja, gdje se obogaćuje mineralima, na izvorima opet izvire i teče u mora i oceane, gdje se njezin krug zatvara. Dio vode ostaje u podzemlju, gdje se akumulira kao podzemna voda, a dio te podzemne vode opet na izvorima izdanjuje. Drugi dio podzemne vode trajnije se zadržava u zemlji (čak i nekoliko tisuća godina). Jedan vrlo mali dio ostaje „ zarobljen“ u podzemlju kao tzv. fosilna voda (čak i milijune godina), a na površinu Zemlje može se dobiti samo crpljenjem iz bušenih bunara. Sve gore navedene rezerve vode su obnovljive, dok su fosilne vode neobnovljive i ako se crpe onda se ti rezervoari nepovratno prazne. Vodu treba promatrati kao jedinstveno vodno tijelo, bez obzira gdje se ona nalazi ; na površini ili pod površinom Zemlje. Tako gledajući, moramo biti svjesni da, ako to tijelo onečišćavamo na jednom mjestu, to se onečišćenje može pojaviti na sasvim nekom drugom, nama neočekivanom mjestu (sustav spojenih posuda). Voda za piće je ona koja zadovoljava sve zakonske standarde (kemijske, mineraloške i zdravstvene) propisane za zaštitu čovjekova zdravlja. Od sveukupne količine vode na Zemlji 97, 2% nalazi se u morima i oceanima, a to znači da nije za piće, jer je slana. Dio vode vezan je u ledenjacima, dok se dio nalazi u podzemlju. Količina slatke vode iznosi oko 2, 6%, od čega je samo 3% pogodno za piće. Vodu je vrlo lako onečistiti (npr. 1 kap mineralnog ulja može onečistiti 1000 l pitke vode), ali treba uložiti puno novaca i truda da se ona opet pročistiti. Na žalost, u mnogim slučajevima to više uopće nije moguće. Za pročišćavanje vode u većim količinama upotrebljavaju fizikalno-kemijsko-biološke metode. Vode koje se zahvaćaju u prirodi (kopani i bušeni bunari, izvori i dr.) nisu kemijski čiste i zovu se „ sirove vode“ . Njih moramo kondicionirati da bi bile spremne za piće (prema „ Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće“ iz 2004. godine). U tu svrhu koriste se razni jedinični tehnološki procesi. Grad Ivanić Grad i okolna naselja opskrbljuju se vodom iz bušenih bunara vodnih stanica Dubrovčak i Prerovec. Analiza vode koja se dobiva iz tih bunara nije odgovarala kvaliteti prema važećim pravilnicima pa se ta voda od 1987. godine tehnološki prerađuje. Međutim, analitički monitoring od 1987. godine pokazuje da niti nakon tehnološke obrade voda ne odgovara pravilnicima, upravo radi povišenih sadržaja amonijaka i organske tvari (kroz čitavo razdoblje monitoringa), željeza i mangana (krajem devedesetih godina) i nitrita (zadnjih godina). Pitka voda se sve bezobzirnije onečiščava (kemijski, fizički i biološki), pa je upitno koliko dugo ćemo raspolagati s dovoljnim količina za naš opstanak. Krajnje je vrijeme da se ozbiljno počnemo brinuti o našoj vodi bez obzira na politička i druga opredjeljenja u društvu. Danas se sve svodi na bezobzirno stvaranje profita, pa se bojimo da će dosta toga biti uzalud, pogotovu ako se samo bavimo pričom, a ne djelima i to počevši od vrtića pa na dalje. Također, ne bi trebalo dozvoliti da je sve na prodaju, a pogotovu ne voda koja je neophodna za život svih biljaka, životinja i ljudi. Naime, mi olako prodajemo koncesije za eksploataciju vode raznoraznim tvrtkama koje su dijelom ili potpuno u stranom vlasništvu, tako da ćemo u skoroj budućnosti njima plaćati vodu koju oni crpe iz naše zemlje.

voda; onečišćenje; Ivanić Grad; Hrvatska

nije evidentirano