hrvatski

Projekt za đakovačku katedralu na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867.

Svjetske izložbe igraju izuzetno važnu ulogu u povijesti arhitekture, te općenito povijesti umjetnosti 19. stoljeća. Bila su to jedina mjesta, uz tada još malobrojne arhitektonske časopise, na kojima se šira (stručna) javnost mogla upoznati s najznačajnijim novijim radovima. Svjetska izložba održana 1867. godine u Parizu četvrta je u nizu takovih velikih izložbenih događaja (nakon Londona 1851. i 1863., te Pariza 1855. godine). U austrijskom su dijelu paviljona, među arhitektonskim nacrtima, bili izloženi i projekti za katedralu u Đakovu bečkog arhitekta Karla Rösnera, koji je godinu dana ranije započeo realizaciju ove građevine (u travnju 1866.). Važnost njihova izlaganja izuzetno je velika, budući da se svjetska javnost po prvi puta uopće mogla upoznati s jednim arhitektonskim djelom iz Hrvatske. Izložba u Parizu pada točno na desetu godišnjicu početka izgradnje bečkog Ringa, u trenutku kada je već dobar dio današnjih objekata projektiran, dok se dio nalazio i u postupku izgradnje. Arhitekti poput Friedricha Schmidta, Heinricha Ferstela, Theophila Hansena, Carla Hasenauera nalazili su se u vremenu svoje najveće i najkvalitetnije produkcije. Austrija je dakle doista imala što pokazati. Stoga je i broj arhitektonskih projekata koji je prijavljen za izlaganje u Parizu bio izuzetno velik. Uslijed nevelikog raspoloživog prostora samo je dio mogao biti izložen. Činjenica da se je među relativno malobrojnim, od bečkog žirija za izlaganje izabranim, projektima našao i Rösnerov za đakovačku katedralu jasno govori koliko ga je onodobna stručna, arhitektonska i povijesno-umjetnička javnost u glavnom gradu Monarhije cijenila. Đakovačka se katedrala na izložbi tako našla u društvu s projektom za Votivnu crkvu, operu, Schmidtove crkve i još mnoge druge građevine tada podizane u Beču. I u svjetskom je arhitektonskom tisku, od Londona do Berlina, Rösnerov projekt dobio izuzetno povoljne recenzije, mada se na kraju ipak nije našao među nagrađenim radovima. Međutim to je i razumljivo. Stilske odlike projekta za Đakovo, elementi romantičarske arhitekture i Rundbogenstila činili su se prekonzervativnima u odnosu na već spomenute radove ostalih bečkih arhitekata, a u vremenu kada je neogotika postajala apsolutno dominantnim stilom u sakralnoj arhitekturi zapadne i srednje Europe. Bez obzira na to što Rösnerov projekt nije osvojio nikakvu nagradu, samo pojavljivanje jednog arhitektonskog nacrta namijenjenog Hrvatskoj na velikoj svjetskoj izložbi izuzetno je važno, budući da je time po prvi puta jedna naša građevina mogla biti viđena od strane stručne publike te poslužiti kao predložak drugim objektima u Europi, što se doista i dogodilo, kako potvrđuje slučaj s crkvom Svete Brigide u Geldropu u Nizozemskoj.

Đakovo-katedrala ; historicizam ; neoromanika ; Karl Rösner ; Svjetska izložba u Parizu 1867.

nije evidentirano