hrvatski

Percepcija sličnosti prozodije riječi stranih jezika s hrvatskim naglascima

U radu se ispituje kako hrvatski slušači (N=31) percipiraju prozodiju riječi iz dinamičkih jezika (američki engleski, njemački, češki), ograničenih tonskih jezika (litavski, švedski, slovenski, čakavski) i tonskih jezika (mandarinski kineski i tajski). Rezultati pokazuju da fonološko trajanje dugih i kratkih vokala njemačkog i češkog odgovara dugim i kratkim naglascima hrvatskoga jezika, a trajanje vokala engleskog jezika ne može se jednoznačno povezati s hrvatskim obilježjem trajanja. Prema obilježju kretanja tona riječi s fonološki dugim vokalima iz sva tri dinamička jezika slušači pridružuju hrvatskim uzlaznim naglascima (engleski 69, 9%, njemački 72%, češki 68, 3%), a osnovni razlog je ravna ili uzlazna jezgra. Akcenti švedskog (akcent 1 i akcent 2) najmanje su grupirani. Litavski se cirkumfleks u oko 60% riječi percipira kao uzlazan, a litavski akut u više od 70% riječi kao sličan hrvatskim silaznim naglascima. Slovenski akut više sliči uzlaznim (85, 5%), podjednako dugim i kratkim, a cirkumfleks hrvatskim silaznim naglascima (59, 7%), više kratkim (83, 3%). Prema tonskom obilježju čakavski akut najviše se pridružuje štokavskom dugouzlaznom naglasku (86, 3%). Kineski ton 1 i ton 2 percipiraju se (>70%, >80%) kao uzlazni (kratki odn. dugi), ton 4 kao silazni (76%), a ton 3 (tzv. niski-roneći), čija je karakteristika prelazak iz modalnog u škriputavi fonacijski tip, u 57% riječi percipira se kao dugouzlazni. Tajski se dugi vokali percipiraju kao hrvatski dugi naglasci, a kratki kao kratki (>90%). Tajski visoki ton i tajski uzlazni ton percipiraju se pretežno kao hrvatski uzlazni, a tajski silazni, srednji i niski ton kao hrvatski silazni naglasci.

percepcija prozodije; strane riječi; četveronaglasni sustav; naglasci; hrvatski jezik; akcentuacija

nije evidentirano