hrvatski

Stambeno-najamno graditeljstvo Rijeke između dva svjetska rata

U razdoblju međuraća u Rijeci stambeno-najamnoj izgradnji najviše doprinose različite udruge za izgradnju ekonomičnih i radničkih kuća, a zatim državna poduzeća koja skrbe o primjerenom smještaju svojih uposlenika. Načela rada udruženja za izgradnju najamnih kuća većinom zadovoljavaju arhitekti slobodne profesije i modernog opredjeljenja. Službeni inženjeri i savjetnici državnih zavoda za stanogradnju također promptno prihvaćaju moderni stil, budući da u tome nisu onemogućavani od svojih poslodavaca. Po inventivnosti i modernom izrazu ipak prednjače pojedinačne stambene višekatnice privatnih naručitelja, proizašle također iz djelokruga samostalnih arhitektonskih ateljea, dok vrhunac u postignuću standarda stanovanja i avangardnosti vanjskog izgleda čine stambeno-poslovni objekti u središtu grada. Kontinuitetu stambene izgradnje u to doba doprinosi i gradski Tehnički ured, koji razvija koncepciju primorske arhitekture, utječući na djelokrug domaćih inženjera. Program se izvrsno uklopio i u aktualne novečentističke nazore, koji također promiču tradicionalne oblike graditeljstva na Mediteranu. U cjelini na području međuratne stambeno-najamne izgradnje u Rijeci dvadesetih godina u stilskom pogledu prevladava tradicionalan izraz s oslonom na povijesne stilove. Tridesetih godina prihvaćena je moderna, i to bez obzira na naručitelja, što ne isključuje kontinuitet neoklasicizma. Stilski pluralizam međuratnoga stambenog graditeljstva u Rijeci uklapa se kao univerzalna pojava u širi nacionalni i europski kontekst.

Rijeka; stambena arhitektura; 20. stoljeće

nije evidentirano