hrvatski

Citodijagnostika u probiru preinvazivnih i ranih invazivnih lezija vrata maternice

Cilj rada: Cilj je ovog rada procijeniti pouzdanost konvencionalnih Papa-razmaza u probiru intraepitelnih i ranih invazivnih lezija vrata maternice. Metode: U tisuću je ispitanica, neovisno, učinjen citološki i kolposkopski pregled. U 207 žena s citološki i/ili kolposkopski abnormalnim nalazom učinjen je i histološki pregled. Ispitanice s negativnim citološkim nalazom, a bez histološkoga pregleda, praćene su citološki kroz dvije godine, sa najmanje četiri Papa-razmaza. Svi su razmazi šifrirani, te su ih naslijepo ponovno analizirala tri citologa i jedan citotehničar. Usporedbom citologije i histologije, tako da su sve benigne promjene smatrane negativnim, a sve ostale pozitivnim nalazom, određena je proporcija lažno negativnih i lažno pozitivnih nalaza, osjetljivost (O), specifičnost (S), pozitivna (PPV) i negativna prediktivna vrijednost (NPV) i dijagnostička točnost (DT) citologije kao metode probira. Ponovnim su pregledom određeni uzroci lažnih citoloških dijagnoza. Rezultati: Proporcija lažno negativnih nalaza iznosi 10% (16/160), od čega se 3, 1% može smatrati pogreškom skrininga, a preostalih 6, 9% pogreškom uzimanja. Proporcija lažno pozitivnih nalaza je 1, 4 % (12/840), od čega se 0, 6% odnosi na pogrešnu interpretaciju, a preostalih 0, 8% treba razjasniti citološkim/histološkim praćenjem. O je 90, 0%, S 98, 6%, PPV 92, 3%, NPV 98, 1%, a ukupna DT 97, 2%. Zaključak: Zbog lažno negativnih nalaza, koji su većinom rezultat manjkavog uzimanja i obrade, a manje skrininga i interpretacije, konvencionalni Papa-razmaz test je nezadovoljavajuće osjetljivosti za metodu probira. Istodobno, uz minimalno lažno pozitivnih nalaza, to je vrlo specifičan test, osobito za teže stupnjeve CIN-a i karcinom.

cervikalni skrining; Papa test

nije evidentirano