hrvatski

Diferencijalna citološka dijagnoza skvamoznih intraepitelnih lezija vrata maternice

Cilj rada. Želi se procijeniti pouzdanost citološke diferencijalne dijagnoze skvamoznih intraepitelnih lezija (SIL) u konvencionalnom Papa-razmazu. Metode. U tisuću je ispitanica neovisno učinjen citološki i kolposkopski pregled. U 207 ispitanica s citološki i/ili kolposkopski abnormalnim nalazom učinjen je i histološki pregled. Svi su citološki razmazi šifrirani, te su ih naslijepo ponovno analizirala tri citologa i jedan citotehničar. Usporedbom citologije i histologije određene su osjetljivost (O), specifičnost (S), pozitivna (PPV) i negativna prediktivna vrijednost (NPV), a s pomoću kappa-testa (k) reproducibilnost svake citološke dijagnoze. Rezultati Prigodom podudarnosti istoga stupnja O je značajno viša za granične lezije spektra (dysplasia levis 70% i carcinoma in situ 75%) nego za one srednje (dysplasia media 14% i dysplasia gravis 45%). PPV raste s težinom lezije od 37% za dysplasia levis do 80% za carcinoma in situ, uz izuzetak dysplasia media, za koju iznosi tek 15%. S prelazi 90% gotovo za sve dijagnoze. Prigodom podudarnosti unutar jednoga stupnja sve su vrijednosti znatno više, a samo su izuzetno jednake. Slabo reproducibilne dijagnoze jesu dysplasia media (κ 0, 114) i dysplasia gravis (κ 0, 259), sasvim dobro reproducibilna je dijagnoza dysplasia levis, (κ 0, 639), a odlično reproducibilna je dijagnoza carcinoma in situ (0, 762). Zaključak. Točnost diferencijalne citološke dijagnoze povećava se s težinom intraepitelne lezije i upravo je proporcionalna reproducibilnosti dijagnoze. Dysplasia media kritična je dijagnoza, koja uz slabu reproducibilnost ima najmanju vjerojatnost da se citološki otkrije i ispravno dijagnosticira.

Papa test; diferencijalna citologija

nije evidentirano