hrvatski

Kulturna industrija kao afirmacija kulturnog identiteta

Govoreći ekonomskom terminologijom, združivanje pojmova kultura i industrija u sintagmu “ kulturna industrija” nije novijeg datuma. Većina konzultiranih autora koji su se bavili “ kulturnom industrijom” (O’ Connor, J., 2000 ; Fleming, T., 1999 ; Certeau, M., 1998 ; DiMaggio, P. ; 1998 ; Hall, S., 1998 ; Fiske, J., 1998 ; Lovell, T., 1998) pod navedenim terminom razumojeva “ proizvodnju i potrošnju kulturnih dobara” . Isto autori navode da kulturna industrija može učinkovito oblikovati kulturni identitet te utjecati na potrošnju određenih vrsta “ proizvoda kulturne industrije” (književnost, slikarstvo, glazba, glumište itd.). Po autorici D. Kolar-Panov (2001) “ naglasak na tradiciji i kulturnom nasljeđu dio je kulturne industrije i ekonomije svake nacije” . Promatramo li krajnjeg konzumenta kulturnog proizvoda pod prizmom “ kulturne industrije” , on postaje ključni čimbenik čije su aktivnosti određene razinom kulturnog identiteta, koja određuje (ne) postojanje potrebe za kulturnim proizvodima. Nadalje, ako se pretpostavi da je definiranje kulturnog identiteta grada ili regije odnosno nacije polazišna točka svih aktivnosti kulturne industrije, neupitna je i potreba za kontinuiranim istraživanjem javnog mijenja o percepciji identiteta. Namjera ovog rada bila je odrediti osjećaj pripadnosti studentske populacije četirima različitim kategorijama identiteta (grad, regija, država, Europa). Istraživanje je provedeno tijekom akademske godine 2002./2003. na Ekonomskom fakultetu u Splitu (n=91) i Osijeku (n=148) na populaciji ispitanika homogenoj po dobi i završenoj izobrazbi. Pretpostavka je bila da bi utvrđene percepcije identiteta kod studenata ekonomije, kao budućih nositelja ekonomske, a time i hrvatske politike, moglo biti polazišna točka u pokretanju inicijativa u sklopu razvoja kulturne strategije.

kulturna ekonomija; istraživanje; identitet; strategija

nije evidentirano