hrvatski

Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća : 1914.-1999.

Moguće više negoli ikada u povijesti 19. i 20. stoljeće je razdoblje intenzivnih dodira, ali još intenzivnijih i žešćih sudara naroda, kultura, vjera i civilizacijskih tekovina Srednje i Jugoistočne Europe. Posve očekivano. Razdoblje je to nacionalnog osvješćivanja brojnih naroda koji obitavaju na tom prostoru i njihovih snažnih težnji za stvaranjem vlastitih nacionalnih država. Procesi europeizacije, pozapadnjivanja ili modernizacije, ma koliko taj pojam bio diskutabilan, predstavljaju se kao procesi kojima se tijekom 19. i 20. st. Jugoistočnom Europom širio racionalizam, provodila sekularizacija, razvijala trgovina i tržište, jačala industrijalizacija i stvarala buržoazija. Balkanci su postajali Europljani tako što su se oslobađali posljednjih ostataka imperijalnog nasljeđa. Tada su Srednjoeuropljani, i to oni koji su bili ponosni na svoje civilizacijske dosege i imperijalno nasljeđe, istodobno postajali Balkanci žestoko se protiveći tom oslobađanju. Zajednička europska povijest svakog naroda ponaosob, ipak, ima vlastitu kronologiju. Isti se procesi povijesti u svim tim zemljama nisu odvijali istodobno ali ni jednakomjerno. Njihove su slične posljedice u svakom od ovih naroda posve drugačije doživljene i shvaćene. Nacionalni memento svakog naroda nosi u sebi specifične konotacije, predrasude i poruke za budućnost. Sva složenost odnosa brojnih naroda, koji žive jedni pored drugih, upravo i proistječe iz tih futurističkih poruka. Potkraj 80-ih i početkom 90-ih godina 20. st. te su prisilne veze počele pucati, potpuno promijenivši političko lice ovog dijela Europe. Nacionalno neostvareni i neiživljeni narodi dobili su prigodu ostvariti svoje nacionalne države i sada se trebaju, ne samo uklopiti u ostatak Europe, nego i istinski učiti o onome čega je na ovim prostorima bilo tako malo i kratko: demokraciji i toleranciji.Preko Berlinskoga kongresa, Versaillesa, Jalte, Potsdama do Daytona - u periodičnoj smjeni balkansko-svjetskih ratova i državno-političkih provizorija - povijest kao da se ciklički ponavlja. Nestala su carstva i kraljevstva, a u drugoj polovini 20. st. Balkan su umrežili komunistički režimi pa je cijeli je taj, uglavnom, slavenski prostor, još dublje gurnut u prošlost. Događaji koji se nisu uspijevali zaključiti i izvesti do kraja, stvarali su nedovršena razdoblja i nepotpunu prošlost. Osakaćenu prošlost, a potom i osakaćenu pobjedu nad zamišljenim ili stvarnim neprijateljem, u okruženju plemenske svijesti i plemenskog društvenog mementa. Prošlost na Balkanu nije uvijek i povijest. Pod pritiskom prošlosti, iz ruku izmiču i sadašnjost i budućnost. Pa zar to nije suvremeno mišljenje? Nigdje tako slikovito kao na Balkanu ne ogleda se njezina dvostruka sudbina - drama nastajuće Europe.

povijest; udžbenik; Srednja i Jugoistočna Europa; 20. stoljeće

953-180-135-5 (cjelina)