Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Genetski čimbenici u onkogenezi razvojne dobi (CROSBI ID 330147)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Roganović, Jelena Genetski čimbenici u onkogenezi razvojne dobi / Radojčić Badovinac, Anđelka (mentor); Rijeka, Medicinski fakultet u Rijeci, . 1997

Podaci o odgovornosti

Roganović, Jelena

Radojčić Badovinac, Anđelka

hrvatski

Genetski čimbenici u onkogenezi razvojne dobi

Pedijatrijske neoplazme jedinstvene su po javljanju što ukazuje da velik predisponirajući utjecaj mogu imati nasljeđeni konstitucionalni fenetski defekti. Za razliku od odraslih, neoplazme u djece znatno češće zahvaćaju tkiva koja nisu direktno izložena okolini (hematopoetsko, nervno, potporna vezivna tkiva), što ukazuje na veći značaj čimbenika domaćina. Asocijacija pedijatrijske neoplazme s kongenitalnim malformacijama može upozoriti na prisutnost podležeće mutacije. Cilj ovog ispitivanja je sagledavanje uloge genetskih čimbenika u etiologiji akutnih leukemija i malignih limfoma dječje dobi. U udjelu malignih bolesti leukemije i limfomi su najzastupljenija skupina i čine gotovo 50% svih pedijatrijskih neoplazmi. Ispitivanje je učinjeno u 64 djece s hematološkim malignomima: 39 s akutnom limfatičnom leukemijom, 5 s akutnom mijeloičnom leukemijom, 13 s non-Hodgkin limfomom i 7 s Hodgkinovom bolesti, koje su u petnaestogodišnjem razdoblju od 1981. do 1995. godine liječeni na Odjelu za hematologiju i onkologiju Sveučilišne Klinike za dječje bolesti u Rijeci. Radom su obuhvaćena ispitivanja familijarne agregacije bolesti, minor tjelesnih anomalija i citogenetske analize. Citogenetska ispitivanja urađena su na Zavodu za biologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Kontrolnu skupinu za familijarnu učestalost neoplazmi i minor anomalije činila su 64 zdrava ispitanika odgovarajuće dobi i spola, a za citogenetske analize 26 odraslih zdravih ispitanika. Rezultati su uspoređeni x2 testom, Studenovim t-testom i Pearsonovim koeficijentom korelacije. Osnovni postupak u svakom istraživanju genetske predispozicije bolesti je utvrđivanje familijarnog karaktera. Rezultati familijarne anamneze i izrade genealoških stabala pokazuju da ispitanici s hematološkim malignomom imaju statistički značajno više rođaka u obitelji s malignom bolesti (67 %) od kontrolne skupine (43,7%). U obiteljima test-skupine statistički je značajno više multiplih aficiranih rođaka (2 malignoma u obitelji). Češće su aficirani rođaci prvog i drugog stupnja srodstva, dok među aficiranim rođacima trećeg stupnja srodstva obje skupine nema statističke značajnosti. Najčešće vrste malignoma u obiteljima obje skupine ispitanika su karcinom pluća, dojke, želuca, debelog crijeva, maternice, pankreasa. U odnosu na vrstu malignoma u obiteljima djece s leukemijom/limfomom značajno je veća zastupljenost leukemije, karcinoma želuca i maternice. Nije uočena zakonitost u nasljeđivanju. Ovi podaci pokazuju da u djece s leukemijom i limfomom ne postoji genetska predispozicija za razvoj hematološkog malignoma, nego neoplazme općenito. Radom je obuhvaćeno ispitivanje 65 minor tjelesnih anomalija u djece s hematološkim malignomima. Ove neškodljive, lako prepoznatljive varijante razvoja služe kao indikatori poremećene histogeneze u najširem smislu. Minor anomalije prisutne su u 85,9% (55/64) ispitanika s hematološkim malignomom, prema 67,1% (43/64) u kontrolnoj skupini. U obje skupine najčešće su zastupljene sljedeće anomalije: hipertelorizam, gotsko nepce, klinodaktilija na gornjim ekstremitetima i sindaktilija na donjim ekstremitetima. Značajan stupanj međusobne različitosti pokazale su tri anomalije: pigmentni nevusi, cafe’-au-lait nevusi i klinodaktilija petog prsta na nogama. Ova se fenotipska svojstva mogu smatrati genetskim biljezima poligena uključenih u nastanak predispozicije za hematološke malignome. Citogenetskim ispitivanjima u ovom radu obuhvaćeno je mjerenje segmenata konstitutivnog heterokromatina kromosoma 1, 9, 16 i Y. Nađena je statistički značajno manja relativna količina heterokromatinskih blokova kromosoma 1 u djece s leukemijom/limfomom u odnnosu na kontrolnu skupinu, dok nisu ustanovljena bitnija odstupanja u relativnoj količini konstitutivnog heterokromatina kromosoma 9, 16 i Y. Rezultati upućuju na povezanost kvantitativnih promjena konstitutivnog heterokromatina i maligne transformacije. U djece s hematološkim malignomom heterokromatinske varijante predstavljaju prirođenu nestabilnost genoma, a dodatne citogenetske promjene somatskih stanica uzrokuju maligni fenotip. Rezultati ovog ispitivanja ukazuju da genetski čimbenici igraju važnu ulogu u etiologiji leukemija i limfoma razvojne dobi. Ova genetska predispozicija očituje se većom familijarnom agregacijom neoplazmi, većom učestalošću minor tjelesnih anomalija te smanjenom količinom heterokromatina kromosoma 1. Rođaci oboljelog djeteta imaju dva puta veći rizik za leukemiju/limfom nego li u općoj populaciji.

leukemija; limfom; prirođene anomalije; heterokromatin

nije evidentirano

engleski

Genetic factors in childhood oncogenesis

nije evidentirano

leukaemia; lymphom; congenital anomalies; heterochromatin

nije evidentirano

Podaci o izdanju

135

03.07.1997.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Medicinski fakultet u Rijeci

Rijeka

Povezanost rada

Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita