hrvatski

Dobri vojak Švejk u Zagrebu - od romana do izvedbe

Premda je s obzirom na djelomičnu bibliografsku pokrivenost razdoblja od 1945. do početka 1990-ih teško donositi konačne zaključke, čini se da u hrvatskoj znanosti o književnosti romanu Doživljaji dobrog vojaka Švejka za Svjetskoga rata češkoga pisca Jaroslava Hašeka nije pridavana znatnija pozornost. Povod je to radu u kojem se razmatra rana hrvatska – i, dijelom, južnoslavenska – recepcija toga djela, napose u svjetlu činjenice da je zagrebačka praizvedba (1928) dramatizacije Maxa Broda i Hansa Reimanna, u režiji Aleksandra Biničkog i s Augustom Cilićem u naslovnoj ulozi, prethodila upoznavanju dotične publike (uključujući i većinu kritičara) s proznim predloškom (1929). Osim nizu objektivno zadanih, ali i subjektivno odabranih preobrazbi koje se događaju tekstu što u danom kontekstu prolazi slijedom prozni predložak – dramatizacija – izvedba, pri čem se kao jedna od ključnih odrednica pokazuje smještanje proizvoda u okvir visoke ili niske književnosti, posebna se pozornost posvećuje razapetosti dramaturško-izvedbenoga planiranja između pouzdane tržišne isplativosti i riskantnih, recepcijski neprovjerenih umjetničkih postupaka. Među ostalim izvorima, rad se temelji na raščlambi hrvatskoga prijevoda Hašekova romana u inačicama Boška Vračarevića i Ljudevita Jonkea, izvještaju Kalmana Mesarića o Piscatorovoj postavi u Berlinu, dramatizaciji Broda i Reimanna u prijevodu Milana Begovića, novijoj dramatizaciji Aleksandra Aranickog (oba se teksta čuvaju u arhivu Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU) te na kazališnim kritikama Mesarića, Petra von Preradovića, Emanuela Berkovića, Josipa Horvata i Stanka Tomašića.

Jaroslav Hašek; Švejk; roman; dramatizacija; izvedba; komedija; Max Brod; Hans Reimann; August Cilić

nije evidentirano