hrvatski

Hrvatsko jezično savjetništvo u XX. stoljeću

U radu se opisuju jezični savjetnici te istražuju shvaćanja o jezičnom purizmu u razdoblju od stotinu godina prošloga stoljeća. Iako nije pravi jezični savjetnik, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika Tome Maretića, uzima se, zbog svoga Dodatka stilistici i ondje prisutnoga štokavskoga purizma, početkom jezičnoga savjetništva koji je odredio smjer kretanja hrvatskoga jezika ne samo na gramatičkom, nego i na polju jezičnoga savjetništva. Uz Maretićev, istražuje se i štokavski purizam V. Rožića i N. Andrića. U razdoblju od 1940. do 1944. godine kao najznačajniji se opisuje savjetnik P. Guberine i K. Krstića, a u svjetlu institucijske skrbi za čistoću hrvatskoga jezika promatra se razdoblje jezičnoga purizma u doba NDH, Treće razdoblje jezičnoga savjetništva obilježuje knjiga Lj. Jonkea Književni jezik u teoriji i praksi objavljena 1964. godine, a to razdoblje traje do 1989. godine. Početak posljednjega, savjetnicima najbogatijega razdoblja, poklapa se s izlaskom savjetnika S. Težaka i S. Babića (1990), a posljednji je savjetnik koji se u radu prikazuje Hrvatski jezični savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

hrvatsko jezično savjetništvo; štokavski purizam; morfološka, sintaktička, leksička norma

nije evidentirano