hrvatski

LJUDSKO-KONAČNA GRANICA. Biotehnologija stvaranja i strah od poslijeljudskoga

U radu se polazi od hipoteze da je osnovni cilj suvremenog razvoja biotehnologije i bioznanosti stvaranje poslijeljudskih (poslijebioloških) oblika inteligentnog života. Time kategorija ljudskoga zadobiva status &laquo ; konačne granice&raquo ; evolucijskog razvoja. Naime, moderni bio-tehno-znanstveni sustav, u postmodernom sociokulturnom kontekstu, nameće kontradiktorna stajališta o nužnosti poslijeljudskoga radi opstanka ljudskoga. Mogućnosti razvoja poslijeljudskog života otvaraju brojna pitanja, prijepore, obećanja i strahove. Od samih početaka ljudskih društava (zajednica) jedan od temeljnih ljudskih strahova bio je strah od postojanja &laquo ; inteligentnog Drugog&raquo ; (od titana, bogova, žena, kiborga do nadvrste genija). S druge strane, temeljno obećanje, koje proizlazi iz primjene biotehnoloških i bioznanstvenih istraživanja, jest obećanje besmrtnog života &laquo ; na ovome svijetu&raquo ; . U tom kontekstu rad analizira razvoj poslijeljudskih oblika života u područjima znanosti (kibernetika, biogenetika) i znanstvene fantastike.

biotehnologija; bioznanost; ljudsko; poslijeljudsko; konačna granica

nije evidentirano