hrvatski

Pridošlice i domaći u hrvatskome: Inačnost naziva i načela kategorizacije riječi stranoga podrijetla

Među nazivima kategorija riječi stranoga podrijetla u hrvatskome su, kao i mnogim drugim jezicima, brojne i istoznačnice i višeznačnice. To pokazuju već i nazivi nadređene kategorije, npr. strane riječi, tuđe riječi, posuđenice, primljenice... Raščlambom značenja pojedinih inačnih naziva u hrvatskome pokazuju se neki od uzroka inačnosti. Jedan je metaforičnost samih naziva, koja katkad potiče potrebu za doslovnijom slikovitošću, tako se npr. pokušava(o) zamijeniti naziv posuđenica (loan word, lehnwort) uslijed prototipnoga značenjskoga obilježja glagola posuditi koji podrazumijeva buduće vraćanje predmeta onome od koga se posudilo. Drugi su brojnost točaka promatranja riječi stranoga podrijetla, npr. jezična pripadnost (strane riječi prema domaćima), nastanak riječi (posuđenice prema izvornim riječima), društveni položaj riječi (primljenice prema tuđim riječima), oblična prepoznatljivost riječi (od tuđih riječi do usvojenica). Treći su normativna načela u odnosu prema riječima stranoga podrijetla. Ona se donekle preklapaju s prethodnima, ali ne posve. Tako su neki nazivi načinjeni i prema pojedinim načelima ili nekoliko njih, npr. zamjenljivosti riječi stranoga podrijetla (-> barbarizam, prevedenica), uklopivosti u hrvatski (-> prilagođenica), prihvaćenosti (-> primljenica, udomaćena riječ), prepoznatljivosti i prihvaćenosti (-> usvojenica), pripadnosti i podrijetla (-> strana riječ, ksenizam, germanizam, bohemizam, srbizam itd.). Ovim se radom osim raščlanjivanja postojećih naziva predlažu i novi koji mogu poslužiti za višestruko određenje pojedine riječi stranoga podrijetla. Na primjerima pojedinih riječi stranoga podrijetla, npr. naziva za boje poput beževaja, cappuccino, barbie roza, bianka bijela, pokazat će se svrhovitost navedenih kategorija

Riječi stranoga podrijetla; hrvatski; nazivlje; semantika

nije evidentirano