hrvatski

Utjecaj glikemije na rani embrionalni razvoj u trudnica dijabetičarki

Loša regulacija glikemije u IDDM trudnica tijekom ranog embrionalnog razvoja s naglaskom na prvih šest do sedam tjedana intrauterinog razvoja udružena je s brojnim komplikacijama. Široki spektar komplikacija posebno ističe veću učestalost kongenitalnih malformacija i spontanih pobačaja u tih trudnica nego u zdravoj populaciji. Brojna eksperimentalna i klinička istraživanja ističu važnost dobre metaboličke kontrole glikemije neposredno prije i u trenutku koncepcije, ali i tijekom ranog embrionalnog razvoja. Učestalost major malformacija u IDDM trudnica kreće se od 6-10%, što predstavlja dva do četiri puta veću učestalost nego u općoj populaciji. Dobro regulirana glikemija u IDDM trudnica smanjit će učestalost kongenitalnih malformacija na manje od 2%. Nastanak kongenitalnih malformacija povezuje se s utjecajem hiperglikemije u ranoj fazi razvoja embrija. Smanjena učestalost embriopatija u IDDM trudnica može se postići održavanjem stanja normoglikemije. Dosadašnja istraživanja o združenosti između ranog embrionalnog razvoja, kongenitalnih malformacija i loše metaboličke kontrole nisu uspjela odrediti o tome jedinstveni stav, a osim navedenog do sada publicirani radovi nisu uspoređivali utjecaj glikemije na rani embrionalni razvoj. Cilj istraživanja je bio istražiti združenost glikemije i ranog embrionalnog razvoja, istražiti združenost ranog embrionalnog rasta i učestalosti spontanih pobačaja, te istražiti da li postoji združenost ranog embrionalnog rasta i kongenitalnih malformacija. U istraživanje je uključeno 102 IDDM trudnice i 192 zdrave trudnice u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a u Zagrebu. U svih trudnica su uzeti opći podaci, podaci o prvom danu posljednje menstruacije, a trudnoća je dokazana određivanjem vrijednosti *-HCG-a unutar 14 dana od izostale menstruacije. Nakon potvrđenog graviditeta trudnice su zaprimljene u Odjel za patologiju trudnoće gdje se serijskim praćenjem *-HCG-a utvrdilo da se radi o normalnoj ili poremećenoj trudnoći. U daljnjem postupku učinjen je UZV pregled, čime je potvrđena trudnoća, te dva puta između 8. i 12. tjedna učinjena biometrija. UZV pregled izveden je vaginalnom sondom od 5 Mhz na UZV aparatu Aloka SSD 680. Mjerenja su izvršena u dijabetičkih trudnica i u kontrolnoj skupini. Određena je udaljenost tjeme-trtica (CRL - crown rump lenght) u milimetrima. Dobivene vrijednosti uspoređivane su s prihvaćenim standardima (Robinson H, Fleming J: A critical evaluation of sonar crown rump lenght measurements. BR J Obstet and Gynecol 1975 ; 82:702-705). Vrijednosti su podijeljene u dvije skupine: uredan rast i zakašnjeli rast. Praćena je i izračunata učestalost kongenitalnih malformacija kod obje istraživane skupine. Određivane su vrijednosti GUK-a natašte, postprandijalne vrijednosti GUK-a, te srednje vrijednosti velikih profila GUK-a, koje su uspoređene s vrijednostima HbA1c. Osim navedenog uzeti su i drugi podaci ; podaci o pušenju, uživanju alkohola, infekcijama, radijaciji, te drugim osobitostima kroz razdoblje prvih 14 tjedana trudnoće. Gestacijska dob je procjenjena u vrijeme UZV pregleda, na temelju mjerenja udaljenosti tjeme-trtica, te na temelju kliničkog pregleda i trajanja amenoreje. Učestalost ranog zastoja u rastu bila je veća (37, 25%) u IDDM trudnica nego u zdravih trudnica (16, 67%). Razlika je statistički znakovita (p=0, 0000797). Uspoređujući skupinu trudnica s zakašnjelim ranim embrionalnim razvojem i učestalost kongenitalnih malformacija nije pronađena statistički znakovita razlika. Trudnice s urednim ranim embrionalnim razvojem imale su dvije kongenitalne malformacije (0, 89%), a trudnice s zakašnjelim ranim embrionalnim razvojem tri (4, 29%) kongenitalne malformacije. Razlika nije statistički znakovita iako ima tendenciju da postane znakovita na većem uzorku ispitanica (p=0, 055). Istraživana i kontrolna skupina znakovito su se razlikovale u načinu dovršenja trudnoće. IDDM trudnice imale su 74, 51% carskih rezova, dok su zdrave trudnice imale 8, 85% carskih rezova, razlika je statistički znakovita (p=0, 000001). Statistički znakovita razlika je bila između dvije istraživane skupine u vrijednostima HbA1c (p=0, 016) i srednjim postprandijalnim vrijednostima GUK-a (p=0, 033) u odnosu na uredan i zakašnjeli rani embrionalni rast. Trudnice s zakašnjelim embrionalnim rastom imale su znakovito više vrijednosti HbA1c i srednje postprandijalne vrijednosti GUK-a od trudnica s urednim ranim embrionalnim rastom. U istraživanoj skupini su bile četiri (2, 9%) major kongenitalne malformacije (dvije srčane greške, jedan anencefalus i jedna atrezija anusa), a u kontrolnoj samo jedna (0, 52%) malformacija (anencephalus). Razlika nije bila statistički znakovita. U istraživanoj skupini je bilo statistički znakovito veća učestalost ranog embrionalnog zastoja rasta, *2=15, 56 ; p=0, 0000797. Istraživana učestalost kongenitalnih malformacija kod zakašnjelog i urednog embrionalnog rasta nije imala statistički znakovitu razliku između dva promatrana obilježja. Dobiveni rezultat je bio posljedica relativno manjeg uzorka IDDM trudnica, premda je tendencija kretanja i incidencija javljanja kongenitalnih malformacija usporedna s većim brojem ispitanica. Navedeno nas navodi na zaključak da zakašnjeli rani embrionalni rast implicira češće javljanje kongenitalnih malformacija u IDDM trudnica. Učestalost spontanih pobačaja u istraživanim skupinama trudnica bila je veća u trudnica s zakašnjelim ranim embrionalnim rastom (5, 71%) nego u trudnica s urednim (0, 45%) ranim embrionalnim rastom. Razlika je statistički znakovita (p=0, 0029). Dokazana je združenost između regulacije glikemije i ranog embrionalnog razvoja. IDDM trudnice imale su znakovito više vrijednosti HbA1c od kontrolne skupine trudnica, što daje uvid u hiperglikemička stanja kroz razdoblje neposredno prije i u vrijeme koncepcije, ali i u vrijeme ranog embrionalnog razvoja. Dokazana je združenost između zakašnjelog ranog embrionalnog razvoja i učestalosti spontanih pobačaja. Trudnice s zakašnjelim ranim embrionalnim rastom imale su statistički znakovito (p=0, 0029) više pobačaja nego trudnice s urednim ranim embrionalnim rastom. Istraživana združenost između zakašnjelog embrionalnog razvoja i kongenitalnih malformacija imala je granične vrijednosti znakovitosti što se pripisuje relativno manjem uzorku IDDM trudnica (p=0, 055). IDDM trudnice imale su četiri (2, 9%) major kongenitalne malformacije, a kontrolna skupina samo jednu (0, 52%) major kongenitalnu malformaciju.

inzulin ovisan dijabetes; prvi trimestar; ultrazvuk; trudnoća;

nije evidentirano