hrvatski

Klasicistička obnova dvorca Odescalchi u Iloku po projektima arhitekta Karla Rösnera 1839. godine

Dvorac Odescalchi u Iloku jedan je od najznačajnjih spomenika graditeljstva u Slavoniji. Sagrađen u drugoj polovini 18. stoljeća od strane rimskih graditelja, temeljito je obnovljen i nadograđen dva puta tijekom 19. stoljeća, prvi put krajem 30 – tih godina po projektu bečkog arhitekta Karla Rösnera. U povijesti hrvatske umjetnosti Rösner je poznatiji po svom posljednjem i najznačajnijem radu - Strossmayerovoj katedrali Svetog Petra u Đakovu (1866.-1882.). Njegov rad u Iloku bio je do sada gotovo posve nepoznat ne samo u hrvatskoj već i u austrijskoj stručnoj literaturi. Nakon završetka školovanja na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti (1818-1824.), Rösner se zapošljava na istoj instituciji kao korektor. Kako je bilo uobičajeno u to doba boravi na usavršavanju u Rimu 1830. – 1833. godine, gdje po svoj prilici i upoznaje obitelj Odescalchi. Nakon povratka u glavni grad Monarhije, 1835. godine, vraća se na Akademiju gdje postaje nastavnikom za crtanje ornamenata i izradu modela od gipsa. Ugled koji je stekao radom na Akademiji omogućio mu je dobivanje niza poslova poput nadogradnje augustinskog samostana Klosterneuburg 30- tih godina 19. stoljeća, te redemptorističke crkve Presvetog Spasitelja na Rennwegu u Beču (1834.-1836). Oblikovne karakteristike dvaju spomenutih građevina pokazuju brojne paralele s rješenjem koje će Rösner primijeniti obnavljajući dvorac u Iloku 1838. – 1839. godine. Riječ je o specifičnom spoju baroknih i klasicističkih elemenata koji su prevladavali u tadašnjoj arhitekturi Beča (kod arhitekata kao što je npr. Josef Kornhäusel), a koje je Rösner uvelike dugovao svojem glavnom nastavniku na Akademiji, Pietru von Nobilu. O Rösnerovu radu u Iloku doznajemo iz njegove korespondencije s bratom Ambrosom. Projekti nisu sačuvani, no na osnovu grafičkih izvora prilično je jasno da osim što pregrađuje staro pročelje dvorca, nadograđuje i južno krilo sklopa. Kolni ulaz s monumentalno rješenim portalima danas najbolje svjedoči o Rösnerovim intervencijama u Iloku.

Ilok; dvorac Odescalchi; Karl Rösner; klasicizam; arhitektura 19. stoljeća

nije evidentirano