hrvatski

Nestabilnost padina i geološki hazard u dolini Rječine

Vodotok Rječine je 18.7 km dug, a riječno ušće je u centru Rijeke. Središnji dio toka Rječine je 1.8 km dug i 0.8 do 1.1 km širok te predstavlja usku flišnu dolinu unutar krške zaravni. Maksimalni godišnji protok je 248 m3s-1 tijekom 100 godišnjeg povratnog perioda. Kredne i paleogenske vapnenačke stijene nalaze na vrhu padina, dok je paleogenski fliš na padinama uk-ljučivši dno doline. Jugozapadna padina doline je pokrivena pretežito krupnozrnastim naslaga-ma sastavljenim od kamenih odlomaka. Vrh nestabilnosti je jasno označen liticama koje su ob-likovane u vapnencima. Stijene su jako dezintegrirane, a vidljive su i svježe otvorene pukotine. Na sjeveroistočnoj padini, padinske tvorevine su mješavina prašinaste gline nastale trošenjem flišne stijene u podlozi i odlomaka do blokova iz vapnenačkih litica na vrhu padine. Na jednoj i drugoj padini ustanovljeni su različiti tipovi nestabilnosti prema tipu pokreta, tipu materijala i stanju aktivnosti. Ovi tipovi nestabilnosti nisu tipučni za područje Kvarnera, a česti su u Alpa-ma. Pokreti padinskih tvorevina prema koritu Rječine mogu biti bazični geološki hazard. Obje padine su u graničnom ravnotežnom stanju. Velike padaline ili potresi mogu biti dostatan pokre-tački faktor za odvale blokova ili klizanje blokova. Dnevne padaline veće od 100 mm su česte u ovom području. To može prouzročiti dva sekundarna efekta: pregrađivanje korita Rječine i stva-ranje jezera, kao i stvaranje poplavnog vala zbog rušenja prirodne brane te posljedično, plavlje-nje niskog središnjeg dijela Rijeke

geološki hazard ; klizišta ; fliš ; stabilnost padina ; poplave

nije evidentirano