hrvatski

Hrvatski državnopravni identitet i hrvatsko-ugarski odnosi 1790.-1868.

Razdoblje 1790-1868. u Ugarskoj i Hrvatskoj je bitno obilježeno procesima izgradnje modernog mađarskog i hrvatskog državnopravnog identiteta. Taj je razvoj u dvije spojene, ali i relativno zasebne upravno-političke cjeline obilježen srodnostima i paralelizmima kao i razlikama u pogledu uvjetovanosti, prirode, sadržaja, opsega i dinamike odvijanja. U Ugarskoj je 1848. položena razmjerno cjelovita institucionalna podloga državnopravne samostalnosti koja je konačno potvrđena Austro-ugarskom nagodbom 1867. Tome je slijedilo razdoblje stabilizacije mađarske države koje nije bilo praćeno i izraženijom dinamikom u izgradnji modernih institucija. Srodni politički procesi u Hrvatskoj 1848. pak dosižu institucionalno nezašiljeni vrh u pogledu ostvarenja samostalnog položaja Hrvatske. No, propuštanje Hrvatskog državnog sabora da 1848. pravno učvrsti hrvatsku zasebnost putem cjelovitog uređenja ustroja vlasti na modernim temeljima slabilo je hrvatski položaj prema Ugarskoj. Sklop zbivanja oko Hrvatsko-ugarske nagodbe i njena glavna obilježja mogu se, barem dijelom, promatrati kao uvjetovani hrvatskim ostvarenjima, ali i propuštanjima 1848. Paradoksalno, kulminacija modernizacije hrvatskih institucija biti će dostignuta kroz reforme 1873-1880 - izvedenima unutar ograničenog, ali stabilnog nagodbenog okvira.

hrvatski državnopravni identitet; hrvatsko-mađarski odnosi

nije evidentirano