hrvatski

Neuroetika i palijativna medicina

Nedavna dostignuća u neuroznanosti revolucionarno su promijenila shvaćanja funkcioniranja mozga. Svakodnevna otkrića tjeraju nas da se zaustavimo i zamislimo o etičkim implikacijama novog znanja i njegovoj uporabi. Mogu li nas nove tehnike oslikavanja mozga kao i neurogenetika učiniti manje odgovornima za naša djela i možemo li na taj način igubiti slobodnu volju ? Hoće li sva neuroradiološka kao i ona neurofiziološka imati moralnu podlogu? Zašto su predstavnici medija toliko zainteresirani za rezultate pretraživanja mozga? Koja nas etička iskustva čine opreznim u daljnjim istraživanjima mozga? Možemo li koristiti nove metode istraživanja i oslikavanja mozga da dokažemo da li netko misli i govori istinu? Nadalje ; Mogu li roditelji dati punošpravni informirani pristanak za liječenje svoje bolesne djece ili su preemotivni i previše vezani za svoju djecu i mogu li to trezveno učiniti? Tko može odobriti ili provesti ispitivanja na ljudima koji su u krajnjim stadijima bolesti ili u nerazvijenimzemljama gdje ne postoji tolika autonomija u samoodlučivanju? Tko zastupa interese fetusa i embrija? Mogu li bolesni i umirući dati valjani informirani pristanak za liječenje? Realno je pitanje i može li uopće bolesna osoba dati pristanak na bilo što? Samim time što je netko bolestan postoje ograničenja i suženja u mogućnosti donošenja odluka. Počiva li bioetika na pogreškama? Bzvremenost moderne neuroetike danas osigurava veliku ulogu neuroetike u budućnosti.

neuroetika; palijativna medicina

nije evidentirano