hrvatski

Kada je gotovo? Pitanja iz prakse bolesnika u terminalnoj fazi bolesti

Da bi se istaknuo značaj istraživanja mozga, 1990.g. proglašeno je Desetljeće mozga (The decade of the brain). Ostvaren je bitan napredak u poznavanju razvitka, građe i funkcije ljudskog mozga. Otvorene su nove i neslućene mogućnosti liječenja neuroloških i duševnih bolesti i poremećaja.Već pri prvomome koraku u novo tisućljeće, istraživanja ljudskog genoma, razvojna biologija i neuroznanost preuzeli su ključnu ulogu u biomedicini. Prioritetni ciljevi znanosti u 21. stoljeću – Stoljeću uma (The Century of Mind) su: istraživanje matičnih stanica i uloga gena u razvitku živčanog sustava, metode slikovnog prikaza građe i funkcije mozga, istraživanje spoznajnih poremećaja i duševnih bolesti te istraživanje boli. Razvoj znanosti prati ietika te se javlja i pojam "neuroetika" (ime neuroetika dao je William Safire kolumnist The New York Times 2002.g.)(1) Neuroetika je etika neuroznanosti, analogno "bioetici" koja je etika Biomedicinskih znanosti. Neuroetika zadire u različite grane neuroznanosti (neurologiju, psihijatriju, psihofarmakologiju) i bazične neuroznanosti (kognitivne neuroznanosti). To uključuje etičke probleme proizašle iz funkcionalnog oslikavanja mozga, moždanim implantatima, i psihofarmakologije kao irastućih spoznaja osnove ponašanja, osobnosti, svijesti i moždane smrti. Moždana smrt ; smrt mozga bila je ve&aelig ; dobro opisana već 1959.g. (2) postavka SZO iz 1998.g.U Sydneyu bila je: ” Smrt je postupni proces na razini stanice, s različitomsposobnošću tkiva da izdrže nedostatak kisika. Klinički interes ne leži u očuvanju pojedinačnih stanica, nego u sudbini osobe. Bit smrti različitih stanica i organa nije toliko važna kao sigurnost da je procesnepovratan bez obzira na to kojim se god tehnikama oživljavanja služili." (3) Određivanje smrti i dozvola za umiranje. Isključivo medicinska odluka utemeljena na medicinski objavljenim kriterijima. Ovo uključuje određivanje neuroloških znakova koji u određenom kontekstu podrazumijevaju smrt mozga. Rođaci ne sudjeluju u toj odluci. Dozvola za umiranje. Koje su mjere prihvatljive (ili nisu prihvatljive) za bolesnike utrajnom vegetativnom stanju? (4) Što društvo čini s bolesnicima s jakim oštećenjem mozga, koji su zadržali odrđenu funkciju moždanog debla? To je odluka društva s naglašenom kulturalnom i ekonomskom, a manje medicinskom komponentom. Rođaci moraju sudjelovati u tome(5) Eksplantacija: Pravni normativi za presađivanje organa prisutni su u 55 od 80 zemalja. Više od jednog liječnika zahtijeva se u donošenju potvrde moždane smrti upolovici kliničkih smjernica. Kada je smrt nastupila, smatra se da je pacijent potencijalni donororgana ukoliko nije drugačije odlučeno. Informirani pristanak – Informed Consent, I tip – informirani Pristanak subjekta u eksperimentu sa ljudima. II tip – informirani pristanak pacijenta u medicinskim postupcima, III tip treba li ga uvesti?) – informirani pristanak donatora, s obzirom na organe i tkiva. Napredak tehnologije i mogućnosti liječenja prati i novi neologizam grčkog porijekla koji u portugalskom jeziku znači "polaganu, bolnu smrt u velikojpatnji" a prvi gaspominje autor knjige Distanazija: do kada produžavati život? / Leo Pessini Leo Pessini (6) Klinički scenarij 1 ; 3/2004. g. prijem zbog novonastale i iznenadne paraplegije Nalaz: metatstaska bolest dojke, verificiraju se meta promjene na jetri, rebrima, jetriparaaortalnim limfnim čvorovima, pazuhu, lumbalnoj i grudnoj kralježnici, mozgu. Slijede konzultacijekirurga, onkologa i radioterapueta ; ne može se izvesti niti jedan radikalni zahvat. Palijativno zračenje leđne moždine i dalje nepokretna zbog parapareze, zbrinjava se u ustanovi za produženo liječenje uz iječenje boli. Na fizikalnu terapiju prohoda uz klupicu hodalicu. Ponovni boravak 3/2005. Proširenje procesa zahvaća desni hemithoraks, sada paraplegija, inače hodala uz klupicu do wc, sada teškoće disanja, trpi bol. Bez obiteljii rodbine – sama. Umire mjesec dana kasnije Klinički scenarij 2 ; Prijem po pokušaju suicida benzodiazepinima, priklju&egrave ; en na mehaničku ventilaciju, po dolasku svijesti anamnestički se saznaje o postavljenojdijagnozi ALS-a, boluje i od Sch-a, slijede prve krize respiracije, prvo dodavan kisik na masku, u pogoršanju priključen na respirator, preživio nekoliko sepsi i bronhopneumonija, portabilnirespirator se nije uspio nabaviti. Proživio godinu dana na respiratoru.

terminalna faza bolesti; tumori mozga; amiotrofična lateralnaskleroza; metastatska bolest; perzistentno vegetirajuće stanje; moždana smrt

nije evidentirano