Učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 u mijeloproliferativnim bolestima (CROSBI ID 520763)
Prilog sa skupa u časopisu | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Radić Antolic, Margareta ; Zadro, Renata ; Juričević, Mirjana ; Bašić-Kinda, Sandra ; Labar, Boris
hrvatski
Učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 u mijeloproliferativnim bolestima
Mijeloproliferativne bolesti obuhvaćaju skupinu poremećaja karakteriziranih sličnim kliničkim slikama te klonalnom proliferacijom jedne ili više staničnih loza, što je posljedica transformacije na razini pluripotentne matične stanice. Toj skupini pripadaju i policitemija vera (PV), esencijalna trombocitemija (ET) i idiopatska mijelofibroza (IM) za koje je tek odnedavno poznata molekularna podloga bolesti. Točkasta mutacija gvanina u timin u genu za Janus kinazu 2 (JAK2) koja kodira zamjenu valina fenilalaninom na poziciji 617 (V617F) javlja se u značajnom postotku kod bolesnika s dijagnozom PV, ET i IM. Mutacija V617F smještena je u domeni JH2 gena za JAK2, a uključena je u autoinhibiciju vlastite tirozin kinazne aktivnosti. Mutirani protein se neprekidno iznova fosforilira aktivirajući signalne putove, a stanice postaju neovisne ili preosjetljive na citokine te pojačano proliferiraju. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 kod bolesnika s dijagnozom PV, ET ili IM. Obrađeno je ukupno 47 bolesnika od kojih 17 s uputnom dijagnozom PV (skupina PV), 20 s dijagnozom ET (skupina ET) te 10 s uputnom dijagnozom IM (skupina IM). Iz stanica periferne krvi ili koštane srži izolirana je DNA. Za dokazivanje točkaste mutacije V617F u genu za JAK2 korištena je metoda alel-specifičnog PCR-a (prema Baxter i sur., Lancet 2005.). Svim bolesnicima napravljena je i analiza PCR na fuzijski gen BCR/ABL. U skupini PV dokazana je učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 od 59%, u skupini ET 70%, a u skupini IM 30%. Prisutnost fuzijskog gena BCR/ABL nije dokazana niti u jednom analiziranom uzorku. Nadalje, skupine PV i ET podijeljene su svaka na dvije podskupine s obzirom na prisutnost mutacije V617F u genu za JAK2 te su u svakoj podskupini analizirani parametri krvne slike. Utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika u prosječnom povišenju broja eritrocita i hematokrita u skupini PV s obzirom na prisutnost mutacije. U skupini ET nema statistički značajne razlike u povišenju broja trombocita kod bolesnika s dokazanom mutacijom V617F, ali je dokazana statistički značajna razlika u povišenju broja leukocita (p=0.007) i hematokrita (p<0.005). U zaključku, učestalost točkaste mutacije V617F u genu za JAK2 značajna je u PV i ET, a njeno dokazivanje metodom alel-specifičnog PCR-a pomaže pri dijagnozi bolesti i praćenju terapije na molekularnoj razini.
točkasta mutacija; JAK2; esencijalna trombocitemija; policitemija vera; idiopatska mijelofibroza
nije evidentirano
engleski
The prevalence of JAK2 V617F mutation in myeloproliferative diseases
Mijeloproliferativne bolesti obuhvaćaju skupinu poremećaja karakteriziranih sličnim kliničkim slikama te klonalnom proliferacijom jedne ili više staničnih loza, što je posljedica transformacije na razini pluripotentne matične stanice. Toj skupini pripadaju i policitemija vera (PV), esencijalna trombocitemija (ET) i idiopatska mijelofibroza (IM) za koje je tek odnedavno poznata molekularna podloga bolesti. Točkasta mutacija gvanina u timin u genu za Janus kinazu 2 (JAK2) koja kodira zamjenu valina fenilalaninom na poziciji 617 (V617F) javlja se u značajnom postotku kod bolesnika s dijagnozom PV, ET i IM. Mutacija V617F smještena je u domeni JH2 gena za JAK2, a uključena je u autoinhibiciju vlastite tirozin kinazne aktivnosti. Mutirani protein se neprekidno iznova fosforilira aktivirajući signalne putove, a stanice postaju neovisne ili preosjetljive na citokine te pojačano proliferiraju. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 kod bolesnika s dijagnozom PV, ET ili IM. Obrađeno je ukupno 47 bolesnika od kojih 17 s uputnom dijagnozom PV (skupina PV), 20 s dijagnozom ET (skupina ET) te 10 s uputnom dijagnozom IM (skupina IM). Iz stanica periferne krvi ili koštane srži izolirana je DNA. Za dokazivanje točkaste mutacije V617F u genu za JAK2 korištena je metoda alel-specifičnog PCR-a (prema Baxter i sur., Lancet 2005.). Svim bolesnicima napravljena je i analiza PCR na fuzijski gen BCR/ABL. U skupini PV dokazana je učestalost mutacije V617F u genu za JAK2 od 59%, u skupini ET 70%, a u skupini IM 30%. Prisutnost fuzijskog gena BCR/ABL nije dokazana niti u jednom analiziranom uzorku. Nadalje, skupine PV i ET podijeljene su svaka na dvije podskupine s obzirom na prisutnost mutacije V617F u genu za JAK2 te su u svakoj podskupini analizirani parametri krvne slike. Utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika u prosječnom povišenju broja eritrocita i hematokrita u skupini PV s obzirom na prisutnost mutacije. U skupini ET nema statistički značajne razlike u povišenju broja trombocita kod bolesnika s dokazanom mutacijom V617F, ali je dokazana statistički značajna razlika u povišenju broja leukocita (p=0.007) i hematokrita (p<0.005). U zaključku, učestalost točkaste mutacije V617F u genu za JAK2 značajna je u PV i ET, a njeno dokazivanje metodom alel-specifičnog PCR-a pomaže pri dijagnozi bolesti i praćenju terapije na molekularnoj razini.
point mutation; JAK2; essential thrombocythemia; polycythemia vera; idiopathic myelofibrosis
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
nije evidentirano
Podaci o prilogu
182-x.
2006.
nije evidentirano
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
Biochemia medica
1330-0962
Podaci o skupu
5.hrvatski kongres medicinskih biokemičara
poster
18.10.2006-22.10.2006
Poreč, Hrvatska