hrvatski

Vještičje psihonavigacije i astralna metla u svjetovima hrvatskih predaja kao (mogući) aspekti šamanske tehnike ekstaze (i transa)

Polazeći od knjige "Mythic Images and Shamanism: A Perspective on Kalevala Poetry" (2002) u kojoj Anna-Leena Siikala, između ostaloga, apostrofira da šamanizam nije religija već kompleks obreda i vjerovanja u različitim religijama, vještičje zoopsihonavigacije u svjetovima hrvatskih predaja interpretiramo kao (moguće) aspekte šamanske tehnike ekstaze (i transa), u okviru čega pojmom zoopsihonavigacija nastojimo imenovati granicu prožimanja šamanskih ekstatičkih iskustava i vještičjih iskustava letargije. Pod pojmom zoopsihonavigacija (psihonavigacija duše u animalnoj egzistenciji), s jedne strane, promatramo zoometempsihoze (drugotvorenja duše u animalnom obličju) koje se odvijaju u iskustvima letargije nadnaravnih osoba i mitskih bića, s obzirom da metempsihoza zahtijeva transgresiju preko smrti – privremenu smrt. U okviru navedenoga koncepta zoo/psihonavigacije promatramo i vještičju astralnu metlu koja se može interpretirati kao izomorfizam falomorfnoga aplikatora koji se podmazivao mastima što sadrže atropin, i kao izomorfizam šamanskoga konjskoga štapa (s ručkom u obliku konjske glave), što ga burjatski šamani rabe u ekstatičkim plesovima, koji se, uostalom, i naziva konj (a nije bez sličnosti s drškom vještičje metle), te figurira kao neka vrsta hobby-horsea, na kojemu šaman jašući, putuje u drugi svijet – ili Eliadeovim određenjem simboličko "jahanje" izražavalo je napuštanje tijela, "mističku smrt" šamana. Jednako tako pod pojmom zoopsihonavigacija razumijevamo i vještičje zoometamorfoze, kao i jahanje (let) na životinjama (teriomorfna vozila) kojima, primjerice, vještice lebde u zraku (riječ je o binomnoj anatomiji/ikonografiji Žena-Životinja) i, naravno, inkubna jahanja na muškarcima (koje dijele vile i vještice). Primjerice, zoometempsihoza u muhu, koja je predajno pridana m&ograve ; rama, vješticama i krsnicima, potezima moći na vlasti (u Sloterdijkovu određenju) eklezijastičkih autoriteta i pučkom etikom dijabolizirana je kada je riječ o m&ograve ; rama i vješticama, a kada je pripisana krsnicima, promatra se u nadnaravnim svojstvima. Slična se etička diferencijacija ostvarila i u procesu pučke imaginacije o vještičjim zoometamorfozama koje su dijabolizirane, dok zoometamorfoze krsnika koje ostvaruju u psihonavigacijskim bojevima za rodnu godinu (u plodotvorne zaštitnike ulaze, primjerice, i obilnjaki, brganti, kombali, vedomci, moguti, vedi, vrimenjaci/vremenjaci, višćaci, legromanti/nagromanti, vjedogonje/jedogonje, stuhe, zduhači) razumijevane su kao plodotvorne. Pored navedenoga koncepta zoopsihonavigacije, mogući dodiri između vještičarstva i šamanizma uspostavljeni su i na temelju mitema o šamanskom kao i vještičjem međusobnom agonu, osebujnoga rođenja (rođenja u košuljici), toposa axis mundi – mitska geografija planina i stabala (paralelizam između šamanskoga stabla i vještičjega/vilinskoga stabla), uporabom halucinogenih biljaka kao i svjetlosnim hipostazama vještičjega tijela u kontekstu Eliadeove atribucije šamana kao "gospodara vatre".

vještice; šamanizam; zoopsihonavigacije; hrvatske predaje

nije evidentirano