hrvatski

Bioetika i transplantacija organa: utjecaj religijskih uvjerenja na donaciju organa

Ciljevi istraživanja: Utvrditi informiranost i stav ispitanika o presađivanju organa. Utvrditi religioznost ispitanika prema kojoj će se izdvojiti samo vjernici svrstani u dvije kategorije: praktični vjernici i samo religiozni. Utvrditi informiranost i stav vjernika s obzirom na transplantaciju organa. Utvrditi informiransot vjernika s obzirom na stav njihove vjerske zajednice prema transplantaciji organa. Utvrditi aktivnost pojedinih vjerskih zajednica u promicanju transplantacijske medicine. Utvrditi postoji li povezanost izmedu religijskog uvjerenja i stava o transplantaciji organa. Analizom dobivenih podataka predložiti moguću pozitivnu ulogu vjerskih zajednica u promicanju transplantacije organa u Hrvatskoj. Ispitanici i metode: Ispitanici su bili stanovnici Primorsko-goranske županije izabranim slučajni odabirom u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite u gradovima Rijeka, Krk, Opatija i Delnice te u općinama Čavle, Dražice, Baška, Malinska, Klana. Anketirani su studenti sljedećih fakulteta: ekonomskog, medicinskog, teološkog, pravnog, građevisnkog, filozofskog, tehničkog i hoteljerskog. Anketirane su sljedeće vjerske zajednice u ovoj županiji: muslimani, pravoslavci, baptisti, evangelici, adventisti i jehovi svjedoci. S obzirom da u Primorsko-goranskoj županiji ima vrlo mali broj pripadnika židovske zajednice oni su anketirani u Židovskoj općini u Zagrebu. Rezultati: Učinjenom statističkom analizom dobiveni su sljedeći rezultati: Obrazovaniji ispitanici češće imaju donor karticu, manje obrazovani ne. Više od 60 % ispitanika misli kako se transplantaciji organa ne posvećuje dovoljno pažnje. Nešto manje od 50% navodi mogućnost zlouporabe pri darivanju organa. Većina ispitanika (81, 6%) podržava darivanje organa, a samo polovina bi darovala svoje ili organe umrlog člana svoje obitelji. Obrazovaniji ispitanici češće podržavaju presađivanje organa, od onih s manjom stručnom spremom. Većina ispitanika podražva neki oblik materijalne nadoknade pri darivanju organa. Vrlo mali postotak ispitanika posjeduje donor karticu te nema razlike u njenom posjedovanju između pojedinih vjerskih skupina, ali s obzirom na školsku spremu postoji razlika (obrazovaniji češće imaju donor karticu). Većina vjernika smatra kako bi vjerska zajednica mogla imati ulogu u promoviranju transplantacije organa (47, 9%), no na sadašnji stav nije utjecala (72, 3%). Vjernici najčešće nisu mogli doznati o transplantaciji organa kroz rad svoje vjerske zajednice. Zaključci: Nužna je bolja informiranost javnosti o darivanju i presađivanju organa od strane Ministarstva zdravstva, zakonodavnih struktura i od vjerskih zajednica i njihovih autoriteta. Ispitanici ističu pozitivnu ulogu vjerskih zajednica u promoviranju transplantacijske medicine. Većina vjerskih zajednica ne obrađuje temu presađivanja organa kroz svoj rad. Čak oko polovine ispitanika zagovara neki oblik materijalne nadokande pri presađivanju organa. U promicanju transplantacijske medicine kod pravoslavaca vodeću ulogu ima obitelj, kod muslimana vjerska zajednica, a kod protestanata i ateista mediji.

bioetika; transplantacija; donor; religijsko; uvjerenje

nije evidentirano