hrvatski

Obiteljske fotografije - analiza i interpretacija u okviru etnološko-antropološke znanosti

Ovaj je magistarski rad etnološko, odnosno kulturnoantropološko promišljanje medija obiteljske fotografije. Obiteljska fotografija razumijeva se kao sredstvo samospoznaje i samopredstavljanja. Rad je pokušaj da se postavi cjeloviti istraživački okvir za čitanje kulturno – semantičkog potencijala obiteljske fotografije. Teorijsko metodološki oslonac pronalazi se u sociološkim, poststrukturalističkim i kulturnostudijskim radovima koji razmatraju fenomen fotografije (Benjamin, Bourdieu, Barthes, Sontag, Cadava), te također predstavljačkih aspekata ljudske svakodnevnice (Goffman). Obiteljskom fotografijom podrazumijevaju se one fotografske snimke koje prikazuju jednog ili više članova neke obitelji i u vlasništvu su, ili su prethodno bile u vlasništvu te obitelji. Hrvatska etnologija/kulturna antropologija od svojih početaka razumije fotografiju kao važno &laquo ; ; ; pomoćno sredstvo&raquo ; ; ; terenskih istraživanja, no zanemarila je interpretativni potencijal fotografskog medija. Početni impulsi teorijskom promišljanju obiteljske fotografije u prvom dijelu rada proizlaze iz članka Milivoja Vodopije koji obiteljsku fotografiju promatra kao medij vizualne komunikacije. Naime, to je jedini rad domaće etnološke znanosti koji upućuje na istraživanje obiteljske fotografije u okviru etnološko-antropološke znanosti. Kao medij vizualne komunikacije obiteljska fotografija pronalazi svoje mjesto u okviru vizualne antropologije, osobito u radu Richarda Chalfena koji je izradio model prema kojemu je obiteljsku fotografiju moguće istraživati u okviru obitelji. No, u svome prijedlogu okvira za razumijevanje procesa nastajanja obiteljske fotografije ne koristi sav potenicjal etnografske metode. Stoga se dijelom, ovaj rad bavi semiotičkim i strukturalističkim dometima koji vode razumijevanju uloge neposrednog ljudskog iskustva u njihovoj interpretaciji obiteljske fotografije. U tom se smislu kroz radove Rolanda Barthesa, Victora Burgina, Marianne Hirsch, Susan Sontag i Eduarda Cadave promišlja utjecaj obiteljske fotografije na oblikovanje obiteljskog i osobnog identiteta, te s time u vezi i obiteljskog sjećanja. Predstavljački model Ervinga Goffmana pomaže u viđenju samog čina fotografiranja gdje i onaj koji fotografira i oni koji se fotografiraju tumače dvostruke uloge (publike i predstavljača). To je također vidljivo i u samome činu pokazivanja i gledanja obiteljskih fotografija. Posljednje poglavlje prvog dijela rada razmatra društvenu funkciju fotografije, oslanjajući se na istraživanja Pierra Bourdieua. Ovdje je obiteljska fotografija ritual domaćinskog kulta u kojemu je obitelj i subjekt i objekt. U drugome dijelu rada opisano je istraživanje koje se temelji na iskazima osamnaestoro kazivača i uvidu u njihove zbirke obiteljskih fotografija. Također se analizira album jedne od kazivačica prema uzoru koji je postavio Richard Chalfen.

Obiteljska fotografija; kulturnoantropološka analiza

nije evidentirano