hrvatski

Dvorac djevičanstva

Raspravom o pojmu i smislu djevičanstva u redovničkom životu, u francuskoj (Le chasteau de virginite) i u latinskoj redakciji (De virginitate servanda) Juraj iz Slavonije ušao je u povijest književnosti. Pisan u formi poslanice, izmedu 7. lipnja i 31. prosinca 1411. godine, francuski je tekst trebao poslužiti kao duhovni vodič Izabeli de Villeblanche, mladoj redovnici i budućoj opatici samostana Beaumont, čije je duhovno vodstvo povjereno hrvatskom teologu. Svjestan nedostataka u vjerskom odgoju redovnica, jer mu je - kako sam kaže - "vrlo dobro poznato da sestre razumiju malo ili gotovo ništa od onoga što im se govori ili čita na latinskom", Juraj se potrudio nešto slično napisati "ne samo na književnom latinskom nego i na (Izabelinom) materinskom francuskom jeziku". Ton poslanice je osoban i prijateljski, iako naš teolog ne piše samo za svoju duhovnu štićenicu nego i za druge redovnice koje "nemaju prilike slušati duhovne nagovore o redovništvu utemeljene na Svetom pismu i nauku svetih otaca". Dvorac djevičanstva Jurja iz Slavonije predstavlja sažetak nauka crkvenih otaca, liturgije i teologije o redovničkom pozivu. U svojoj se raspravi autor poziva na djela Jeronima, Ambrozija, Augustina, Grgura Velikog, Kasijana, Ivana Damašćanskog i druge pisce iz kršćanske starine, ali rado navodi spise klasičnih autora poput Seneke, Galijena i drugih. Relativno brojni rukopisi Dvorca djevičanstva najbolji su dokaz interesa za djelo našeg teologa u Francuskoj i šire, a tri francuska (Pariz 1505., 1506., 1510.) i jedno latinsko izdanje (Regensburg, 1726.) najbolji su dokaz njegove aktualnosti u doba humanizma i prosvjetiteljstva.

Juraj od Slavonije; Dvorac djevičanstva; starofrancuski jezik; redovništvo; Isabel de Villeblanche

Autor knjige je Juraj iz Slavonije (Juraj Slovinac).