hrvatski

Keratoakantom kao dijagnostički i terapijski problem

Ovim radom obuhvaćeni su pacijenti kod kojih je u desetogodišnjem periodu (1990-1999) histološki verificirana dijanoza keratoakantoma. Ukupno je bilo 237 bolesnika, od toga 132 žene i 105 muškaraca. Prikupljeni podaci su obrađeni i istraživanje je provedeno na osnovi podataka o dobi, spolu, anatomskoj lokalizaciji tumora, lokalizaciji na fotoekponiranim mjestima, te podudarnosti prve kliničke i histološke dijagnoze, odsgtranjeni kožni tumor patohistološki je potvrđen kod 105 bolesnika, dok je kod 40 bolesnika prva klinička dijagnoza bila označena kao spinocelularni karcinom. Drugi dio istraživanja temeljio se na rezultatima imunohistokemijskih metoda kojima smo nastojali izdiferencirati KA od SCC-a. Cilj nam je bio utvrditi učestalost KA u ispitivanom razdoblju, te povezanost prema spolu i dobi, učestalost KA na pojedinim anatomskim lokalizacijama i utvrditi povezanost s nastankom na fotoeksponiranim dijelovima tijela. Utvrditi vremenski period u kojem je nastao KA, u kojoj mjeri pozitivni patohistološki nalaz potvrđuje kliničku sliku. Nastojali smo imunohistokemijskim metodama izdiferencirati KA od spinocelularnog karcinoma mjrenjem sinteze strukturnog proteina i proliferacijskog antigena, i naposljetku statistički obraditi podatke ispitivanih parametara kako bi se pravovremeno postavila valjana dijagnoza. Glavni rezultati i zaključpci su da je većina klinički suspektnih keratoakantoma histološki je potvrđena, najveći broj KA nastao je u kratkom vremenskom periodu od 1 do 2 mjeseca. Učestalost pojave keratoakantoma raste s godinama. Najveći broj oboljenja uočen je u dobnoj skupini 60-70 godina u oba spola. Keratoakantom u našem istraživanju češći je kod žena, dok mu je najčešća anatomska lokalizacija obraz, nos i čelo. Keratoakantom je uglavnom lokaliziran na fotoeksponiranim mjestima. Primjenom imunohistokemijskih metoda bojenja strukturnog proteina- citokeratina 10 - dokazana je značajno veća sinteza i pravilnija distribucija kod stanica KA nego kod spinocelularnog karcinoma. Detekcijom proliferacijskog antigena u stanicama oba tumora, dokazana je značajno veća sinteza u stanicama SCC nego kod KA. obje metode daju korisne podatke, nužno potrebne u diferencijac iji navedenih tumora. U našem istraživanju terapija zračenjem predstavlja efektivnu terapijsku metodu za slučajeve kad bi kirurška ekscizija rezultirala kozmetskim defektima kao i za slučajeve uznapredovalih oblika keratoakantoma, te kod recidiva nakon kirurškog liječenja.

Keratoakantom; dijagnostika; terapija

nije evidentirano