hrvatski

Hemoglobin A1c u kontroli trudnica s gestacijskim dijabetesom i intolerancijom glukoze

Dijabetes je jedna od čestih komplikacija trudnoće, a javlja se u oko 3% trudnica. Loša metabolička kontrola za vrijeme trudnoće je združena s povećanim rizikom od nastanka spontanih pobačaja, kongenitalnih malformacija, nastankom EPH gestoze, rađanjem makrosomne ili mrtvorođene djece. Dobra metabolička kontrola za vrijeme trudnoće će značajno smanjiti učestalost navadenih komplikacija. Vezanje glukoze na proteine je neenzimatska i spora reakcija koja ovisi o koncentraciji glukoze, pH i trajanju izloženosti. Nađena je čvrsta korelacija između HbA1c i glikozurije, vrijednosti glukoze natašte te srednje vrijednosti profila glukoze zadnja 2-3 mjeseca. HbA1c daje najbolju informaciju o metaboličkoj kontroli posljednjih osam tjedana. Ciljevi istraživanja su bili slijedeći: 1. istražiti vrijednosti HbA1c u trudnica s manifestnim dijabetesom, gestacijskim dijabetesom, intolerancijom glukoze i zdravih trudnica; 2. istražiti kako vrijednosti HbA1c pomažu u detekciji i kontroli bolesti u trudnica s poremećenim metabolizmom ugljikohidrata; 3. usporediti vrijednosti HbA1c s učestalošću spontanih pobačaja i prijevremenih poroda; 4. usporediti prirast tjelesne težine trudnica u odnosu na vrijednosti HbA1c u trudnica istraživanih skupina; usporediti porodnu težinu novorođenčadi s vrijednostima HbA1c. Istraživanje je obuhvatilo 290 trudnica. Trudnice su podijeljene u slijedeće skupine: skupinu zdravih trudnica sačinjavalo je 46 žena, u skupini trudnica s intolerancijom glukoze (IG) je bila 51 žena, u skupini trudnica s gestacijskim dijabetesom (GD) je bilo 43 žene, a skupinu dijabetičarki ovisnih o inzulinu je sačinjavalo 150 trudnica. Za dijagnozu intolerancije glukoze i gestacijskog dijabetesa korišten je test za opterećenje glukozom (oGTT) prema preporukama SZO. Test je učinjen između 20 i 28 tjedna u svih trudnica. Uspoređujući dob trudnica kontrolne skupine, trudnica s IG i trudnica s GD nije nađena statistički značajna razlika, međutim skupina trudnica s GD je stat. značajno starija od trudnica d manifestnim dijabetesom (F=9.34; p=0.003). Uspoređujući prosječne težine trudnica istraživanih skupina nije nađena stat. značajna razlika. Uspoređujući prirast težine u trudnoći nađen je stat. značajno veći prirast težine u trudnica s IG, GD i IDDM u odnosu na zdrave trudnice. Najveće odstupanje od idealne tjelesne težine imaju trudnice iz skupine GD, čak 178,3ą160,4%, dok je u zdravih trudnica ovo odstupanje 106.2ą131.1%. Razlika je stat. značajna. Učestalost prvorotkinja u skupini zdravih trudnica je veća od učestalosti prvorotkinja u skupini s IG, a podjednaka je u skupinama sa GD i IDDM. Razlika je stat. značajna. U skupini s IG, GD i IDDM nađen je stat. značajno veći broj pobačaja u ranijim trudnoćama u odnosu na kontrolu. Novorođenčad zdravih i GD majki su stat. značajno teža od novorođenčadi majki s IDDM. Pedijatrijska procjena starosti novorođenčadi pokazuja da je trudnoća ranije dovršavana u skupinama s IG, GD i IDDM u odnosu na kontrolu.Najviša vrijednost HbA1c je u skupini s IDDM (7.69ą1.79%), a najniža u kontrolnoj skupini (4.11ą0.52%). Razlika vrijednosti HbA1c između skupina je stat. značajna. U skupini zdravih nije bilo vrijednosti HbA1c iznad 8%, a u drugim su skupinama vrijednosti iznad 8% bile zastupljene u 6 do 25% slučajeva. Poredbom pojedinih vrijednosti HbA1c i prirasta tjel. težine dobiven je pozitivan, stat. značajan koeficijent korelacije (r=0.54; p<0.001). Poredbom pojedinih vrijednosti HbA1c i odstupanja od idealne tjel. težine dobiven je pozitivan, stat. značajan koeficijent korelacije (r=0.48; p<0.0001). Poredbom pojedinih težina novorođenčadi i vrijednosti HbA1c dobiven je pozitivan, stat. značajan koeficijent korelacije (r=0.51; p<0.001). Zaključci: Smanjenje učestalosti kongenitalnih malformacija je moguće postići održavanjem normoglikemije za vrijeme fetalneorganogeneze, što znači od koncepcije do slijedećih 10 tjedana trudnoće. Dobrom regulacijom glikemije i intenzivnim nadzorom trudnica s dijabetesom nmoguće je smanjiti učestalost mrtvorođenosti, neonatalnih komplikacija i učestalosti rađanja makrosomne djece. Rana dijagnoza i liječenje GD (učestalost u našoj populaciji je oko 2.5%) će smanjiti perinatalni mortalitet, rađanje makrosomne djece, a omogućit će prevenciju nastanka manifestnog dijabetesa u kasnijem životu tih žena. Nađena je združenost između vrijednosti HbA1c i prirasta tjel. težine u trudnoći, odstupanja od idealne tjel. težine, te težine novorođenčadi.

trudnoća; gestacijski dijabetes; glikolizirani hemoglobin

nije evidentirano