hrvatski

Mozart Efekt

Znanstvenici stoljećima pokušavaju proniknuti u tajne ljudskog uma, izmedu ostalih u porijeklo kreativnosti i umjetničkog stvaralaštva. Tijekom povijesti neuroznanost je uspješno otkrila brojne funkcije mozga, osobito osjetilne, motoričke i refleksne, funkcije koje je i u prošlosti bilo moguće istraživati bez pomoći sofisticirane tehnologije. Zanimljivo je da su to u velikoj većini funkcije kojih čovjek nije svjestan, dok je u funkcije ljudskog mozga i uma, poput svijesti, kognicije, osjećaja, inteligencije, mentalnih, motoričkih i umjetničkih sklonosti, funkcije kojih smo svjesni dok se odvijaju, znanost uspjela prodrijeti u vrlo ograničenom opsegu. Slična je situacija i u području neuroznanosti koja se bavi umjetnošću. Usprkos izuzetnom tehnološkom napretku neuroznanost prihvaća da se umjetnost ne može pojednostaviti i medicinski opisati samo kao senzomotorna funkcija odredenih područja mozga već kao produkt kreativnog uma. Zadnjih desetljeća je u sklopu istraživanja neuroznanost došla do brojnih modernih spoznaja iz područja kognicije i svijesti, odnosno u području umjetnosti je otkriveno da tijekom slušanja glazbe, izvodenja glazbe i plesa, gledanja boja i određenih likovnih kompozicija dolazi do promjena u funkciji odredenih područja mozga, kao i do specifične funkcionalne organizacije mozga sportaša, slikara, glazbenika. Do 1950. godine objavljeno je samo 5 radova iz područja neuroznariosti kognicije i svijesti, a do 2000. godine ta se brojka drastično uvećala na više od 1800 radova. Razlog tome leži u vrlo brzom i velikom napretku medicinske tehnologije koja danas uspijeva prikazati ne samo morfologiju mozga već i funkciju njegovih pojedinih područja, a ponekad je te promjene moguće promatrati i u živom vremenu. Razvojem medicinske tehnologije kojim su u praksu uvedene suvremene dijagnostičke metode prikaza morfologije i funkcije mozga poput pozitronske emisijske tomografije (PET), magnetske rezonance (MR), funkcionalnog transkranijskog doplera (fTCD) te odredenih biokemijskih metoda, omogućeno je pokretanje brojnih istraživanja u neuroznanosti, izmedu ostalih i istraživanja specifičnosti moždanih funkcija u osoba s umjetničkim talentom ili s nekim drugim izraženim sposobnostima. Istraživanja su započela svoju potragu od velikih područja mozga, odnosno istraživanjem osobitosti funkcija pojedine hemisfere mozga. Utvrdeno je da osoba većinom koristi akcije i osobitosti jedne hemisfere što se naziva dominantnost hemisfera. U većine je dominantnalijeva hemisfera (90%), u njoj se nalazi centar za govor, odgovorna je za logičko razmišljanje i matematičke vještine, pisanje i organizaciju, dok desna hemisfera predstavlja kreativnu stranu mozga, &raquo ; ; ; vizualnu&laquo ; ; ; hemisferu, u kojoj se nalaze centri koji podržavaju umjetničko izražavanje, područja za kreativno razmišljanje, imaginaciju i intuiciju. S desnom hemisferom se povezuje i muzikalnost, te dobro snalaženje u trodmenzionalnim zadacima. Desna se hemisfera također povezuje s boljom koordinacijom i sportskim kvalitetama. Obzirom da su centri za prostorno zamišljane u desnoj hemisferi, uočeno je da je kod bolesnika s desnostranim oštećenjem moždanih struktura otežano zamišljanje odredenog predmeta. Testiranjima se pokazalo da nekreativne osobe imaju izraženu dominantnost jedne hemisfere, dok je kod kreativnih osoba dominantnost jedne hemisfere slabije izražena. Postavilo se pitanje radi li se kod umjetnika o dominantnosti desne hemisfere ili pak dominacija hemisfera kod izraženog umjetničkog talenta ne postoji? U brojnim slučajevima pokazalo se da lijeva hernisfera suprimira kreativno razmišljanje i stvaralaštvo. Do takvog zaključka doveli su brojni slučajevi bolesnika s neurološkim bolestima koje su oštetile koru lijeve hemisfere (Alzheimerova bolest, moždani udar), a kod kojih se razvio se dotad potisnuti umjetnički talent za sviranje, ples ili slikarstvo. Takoder je i zapanjujući primjer profesorica slikarstva Katherine Sherwood koja je nakon preboljelog moždanog udara u lijevoj hemisferi nastavila slikati lijevom rukom, čime su se njezina nova djela znatno razlikovala od prijašnjih (sama ih opisuje kao nesputana), te je njima postigla veći umjetnički i financijski uspjeh nego prije. Ovakve spoznaje o značaju hemisfera mozga bile su poticaj za daljnje dublje analize i potrage za znanstvenim objašnjenjem umjetičkog stvaralaštva. U području slikarstva istraživanjima provedenim pomoću fMRI uspjela se prikazati aktivacija različitih područja vidne kore tijekom gledanja različitih slikarskih motiva: pejsaža, portreta ili apstraktnih kompozicija. Takoder je za vrijeme gledanja različitih kombinacija boja uočena specifična aktivacija pojedinih područja vidne kore prema odredenim obrascima, što daje moguće objašnjenje zašto su poznati slikarski majstori upotrebljavali često iste kombinacije boja. Pokušalo se objasniti zašto neke boje "volimo&laquo ; ; ; te su rezultati istraživanja pružili dokaze da postoje putovi izmedu vidne kore i limbičkog područja mozga koje je odgovorno za emocije. Daljnja istraživanja dala su informacije koje je moguće primjeniti u razumijevanju slikarskog ili kiparskog talenta. U jednom od takvih istraživanja ispitanici su bili podraživani vidnim, taktilnim i kinestetskim podražajima te je svaki od tih podražaja trebalo svrstati kao &raquo ; ; ; novi&laquo ; ; ; ili &raquo ; ; ; već viden&laquo ; ; ; . Rezultati su bili zanimljivi: ako je ispitaniku pokazana kocka nakon što ju je prethodno opipao svrstao ju je u &raquo ; ; ; već viđeno&laquo ; ; ; , isto je bilo i nakon drugačijeg rasporeda podraživanja. Donesen je zaključak da je mozgu dovoljna samo jedna vrsta podražaja kako bi usvojio novi predmet čime se može objasniti kako je moguće pokretima ruku, kistom ili oblikovanjem materijala prenijeti zamisao ili objekt koji se gleda na platno ili stvoriti skulpturu. U području glazbe neuroznanost je takoder putem brojnih istraživanja dala mnoge odgovore i objašnjenja pojava koje su bile uočene već u prošlosti, ali nije ih bilo moguće razjasniti. Također se otvaraju i nova područja i pitanja koja potiču daljnja istraživanja. Za percepciju glazbe potrebna je aktivnost centara u obje moždane hemisfere. U desnoj hemisferi smješteni su centri za ton, melodiju, skladnost tonova i ritam, dok se u lijevoj odvija procesuiranje brzih promjena u frekvenciji i intenzitetu melodije i govora. Za potpunu percepciju ritma neophodne su obje hemisfere. Značajnu ulogu u finijoj percepciji i procesuiranju ritma i melodije ima kora čeonog režnja. I u području glazbene umjetnosti istraživanja pomoću fMRI donijela su interesantne rezultate. Tijekom slušanja ili izvodenja glazbe pokazao se određeni obrazac moždane aktivnosti povezan s percepcijom glazbe u glazbenika i neglazbenika. U glazbenika se tijekom slušanja glazbe aktiviraju se centri u lijevoj (&raquo ; ; ; racionalnoj&laquo ; ; ; ) hemisferi (percepcija i analiza skladbe), a intenzitet aktivacije centara u lijevoj hemisferi je bio proporcionalan vremenu od početka glazbene edukacije. U neglazbenika slušanje iste skladbe aktiviralo je samo područja u desnoj (&raquo ; ; ; kreativnoj&laquo ; ; ; ) hemisferi. Osobiti interes su pobudile specifične promjene moždanih područja koje su povezane s glazbom, odnosno prilagodba, plastičnost mozga pobudena slušanjem ili izvodenjem glazbe. Plastičnost je osobitost mozga koja se javlja u različitim periodima života čovjeka. Uobičajena je prilagodba mozga u razvoju: vanjski podražaji djeluju na mozak fetusa , dojenčeta i djeteta te djeluju na njegov razvoj ; to se naziva razvojna plastičnost mozga. Tako u djece ne postoji stroga podjela hemisfera za ritam i melodiju kao u odraslih već se ti centri razvijaju s dobi i njihov se razvoj može stimulirati vanjskim podražajima, stoga je u svakom djetetu moguće otkriti i razviti muzički talent. Osim razvojne plastičnosti, svojstvo plastičnosti također pokazuje i mozak odraslih osoba. Uočeno je da tijekom višegodišnjeg sviranja odredenog instrumenta dolazi do reorganizacije funkcionalnih centara u kori mozga, kako centara za percepciju glazbe tako i motoričke kore. U pijanista je tako podrućje motoričke kore koja je odgovorna za pokrete prstiju veće nego u drugih osoba. Plastičnost pokazuje i bolešću oštećen mozak - pravilnim podražajima funkciju oštećenih centara preuzimaju zdravi dijelovi moždane kore te dolazi do oporavka funkcije. Jedan od često primjenjivanih podražaja je i glazba - slušanje ritmičnih melodija i učenje sviranja određenih instrumenata. Takvi zaključci se temelje na rezultatima istraživanja kojima je otkriveno da se područja mozga koja kontroliraju motoriku aktiviraju za vrijeme slušanja glazbe, a bez pomicanja bilo kojeg dijela tijela, dakle, ukoliko samo razmišljamo 0 udaranju ritma, podražuju se i dijelovi našeg motornog sustava u mozgu. Smatra se da glazbu sačinjavaju dva neodvojiva dijela, motorni i slušni: to objašnjava zašto nas glazba potiče na ples, pjevanje i izražavanje emocija mimikom i gestikulacijom. Primjena glazbe u svrhu liječenja proučava se i provodi već stoljećima budući je već u prošlosti priznat utjecaj glazbe na ljudski um, emocije, a time i na tijelo. Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća započele su i prve organizirane primjene muzikoterapije upsihijatrijskim bolnicama, tijekom operativnih i stomatoloških zahvata te na neonatološkim i pedijatrijskim odjelima. Već tada se potvrdio značajan učinak glazbe na smanjenje napetosti, depresije i boli. Velik interes početkom 90-tih godina 20. stoljeća pobudila su istraživanja o utjecaju slušanja glazbe na kognitivne i tjelesne funkcije, što je nazvano Mozart efekt. To je pojava kod koje odredeni zvukovi, tonovi i ritmovi (naročito Mozartova djela, gregorijanski korali, jazz, new age i odredene druge vrste glazbe) dovode do promjena neurofiziološke aktivnosti. Na taj je način moguće osloboditi kreativnost, poboljšati kognitivne sposobnosti i postići terapijski učinak kod brojnih tjelesnih poremećaja. Temelj Mozart efekta vjerojatno leži u superorganizaciji moždane kore čija odredena područja rezoniraju sa superiornom arhitekturom Mozartove glazbe. Ishodište tih istraživanja je Sveučilište u Kaliforniji gdje je prvi puta uočeno da su tijekom testiranja prostorne inteligencije studenti psihologije postigli 8 do 9 bodova više nakon desetominutnog slušanja Mozartove Sonate za dva klavira u D-duru. Neurofiziološki, takav se rezultat pokušava objasniti pretpostavkom da slušanje Mozartove glazbe pomaže &raquo ; ; ; uredenju&laquo ; ; ; obrazaca okidanja neurona u moždanoj kori, a osobito pojačavanju kreativnih procesa desne hemisfere mozga koji se povezuju s prostorno-vremenskim rasudivanjem. Zaključeno je da slušanje glazbe djeluje kao &raquo ; ; ; vježba&laquo ; ; ; , odnosno da glazba može poboljšati sposobnost koncentracije i unaprijediti sposobnost donošenja intuitivnih zaključaka. Rezultati daljnjih istraživanja pokazali su da se pozitivan učinak slušanja i izvodenja Mozartovih djela očituje i u: povećanoj ujednačenosti električne moždane aktivnosti koja je vidljiva na EEG-u, promjeni amplitude alfa ritma, povećanoj povezanosti neurofizioloških aktivnosti u temporalnim i lijevom frontalnom režnju te pojačanoj prostorno-vremenskoj orijentaciji nakon učenja sviranja klavira u predškolske djece. Utjecaj Mozartove glazbe ispitivan je i kod bolesnika s epilepsijom te je ustanovljeno da je tijekom i nakon slušanja Sonata za klavir u D-duru (K.448) u 23 od 29 bolesnika došlo do značajnog smanjenja epileptiformne aktivnosti, a učinak se pojavio vrlo brzo (trenutno ili nakon 40-300 s). Takoder se smanjila i amplituda epileptiformnog izbijanja. Postavilo se pitanje po čemu je baš Mozartova glazba tako osobitog učinka. Nakon provedene kompjutorske analize i komparacija Mozartove glazbe s djelima J. C. Bacha, J. S. Bacha, Chopina i 55 drugih skladatelja uočena je osobitost Mozartove glazbe koja leži u dugotrajnim periodičnim promjenama koje dobro rezoniraju unutar moždane kore i moguće su povezane s kodiranjem unutar mozga. U svojoj knjizi &raquo ; ; ; Mozart efekt&laquo ; ; ; , Don Cambell je potanko objasnio utjecaj glazbe na um i tijelo. U njoj otkriva da ne samo Mozartova glazba već i izlaganje drugim zvukovima, glazbi i različitim oblicima vibracija, počevši u majčinoj utrobi, može doživotno utjecati na zdravlje, učenje i ponašanje. Otkriva i široka moguća područja terapeutske primjene glazbe, poput smanjenja neugodnih osjećaja, usporenja i ujednačavanja moždanih valova, uspostavljanja pravilnog ritma disanja, regulacije rada srca, pulsa i krvnog tlaka. Glazba može pomoći u liječenju ili ublažavanju brojnih bolesti ; od bolnih sindroma , depresije, Alzheimerove bolesti, malignih bolesti, šećerne bolesti, hipertenzije, epilepsije , glavobolje, Parkinsonove bolesti, moždanog udara, a značajan je i njen pozitivan učinak na rezultate rehabilitacije bolesnika. Budući da slušanje glazbe aktivira i motoričke centre, u bolesnika koji tijekom rehabilitacije nakon moždanog udara slušaju glazbu, te zamišljaju kako udaraju nogom u ritmu, posljedično dolazi do aktivacije odgovarajućih motoričkih centara i bržeg oporavka funkcije zahvaćenih udova. Ustanovljeno je i poboljšanje ritma koraka i položaja stopala u hodu u onih bolesnika nakon moždanog udara, koji su tri tjedna pola sata dnevno primali ritmičku slušnu stimulaciju u usporedbi s ispitanicima iz kontrolne skupine. Takoder je uočeno da su bolesnici podvrgnuti glazbenoj terapiji manje su patili od depresije i tjeskobe te su bili emocionalno stabilniji i skloniji kominikaciji. Glazba je kao pomoćno sredstvo liječnja interesantna u neurologiji, jer je dokazano da moze pomoći u ublažavanju jakosti, učestalosti i trajanju boli u osoba s migrenom ; u bolesnika s Alzheimerovom bolešću se pravilnim izborom glazbe može postići smanjenje konfuzije, poboljšanje koncentracije i sposobnost verbalnih i bihejvioralnih odgovora, smanjiti poremećaje govora i poboljšati društvenu interakciju. Kod Parkinsonove bolesti se pokazalo da sviranje harfe znatno poboljšava motoričke vještine bolesnika. Osim u istraživačke svrhe, danas se u pojedinim područjima glazba primjenjuje svakodnevno. Najbolji primjer za to su pojedine jedinice intenzivnog liječenja gdje je uoceno da uz odgovarajucu pozadinsku glazbu bolesnici nakon operacije srčanih premosnica trebaju manje doze lijekova protiv povišenog krvnog tlaka nego bolesnici koji borave na odjelima bez glazbe. Takoc#er, uz glazbu, na odjelima za nedonoščad djeca brže dobivaju na tjelesnoj težini. Pri liječenju disleksije veliki napredak donijelo je igranje glazbenih igara. Osim u medicini, uočena je korist glazbe tijekom sportskih priprema odgovarajuća glazbena pratnja pomaže u postizanju bolje psihofizičke kondicije sportaša prije natjecanja. Glazba ima snažan učinak na ljudski um, emocije i tjelesne funkcije. Neuroznanost daje dokaze o postojanju utjecaja glazbe na funkcioniranje ljudskog mozga. Daljnja istraživanja u tom području pružit će odgovore i mogućnost boljeg korištenja glazbe u svakodnevnom životu kao i u medicini. Glazba snažno utječe na kvalitetu života, psihičko i fizičko stanje organizma, na procese učenja, liječenja i zaliječenja, samo je treba upoznati i naučiti slušati.

mozak; umjetnost; Mozart efekt; TCD; muzika

nije evidentirano