hrvatski

Bleiburg i "križni put" u historiografiji, publicistici i memoarskoj literaturi

U drugoj polovici 1944. godine političke i ratne prilike obilježene su općim napredovanjem Savezničkih jedinica, koje su pratile I., II., III. i IV. JA. Raspad njemačkog bojišta u Grčkoj primorao je skupinu armija E na povlačenje, preko Balkana (i NDH), prema zapadu. S vojskom Trećeg Reicha, povlačile su se i Hrvatske oružane snage (HOS), te dio civila. Drugi svjetski rat službeno je završen 9. svibnja 1945., no pitanje geopolitičkih odnosa i dominacije na ovim prostorima (posebice onima koji su pripadali poraženoj strani), kao i pitanje pravednog odnosa prema pripadnicima poraženih snaga, ostali su otvoreno pitanje i velika obaveza ratnih pobjednika. Pismeni dogovori, kojima se trebalo regulirati postojeće stanje, potpisani su na konferencijama, održanim i prije završetka ratnih operacija. U taj kontekst nužno je smjestiti događaje s kraja i neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata, koji su danas poznati pod nazivom Bleiburška tragedija. Ovaj naziv obuhvaća: opkoljavanje i zarobljavanje postrojbi Trećeg Reicha, vojske NDH i dijela civila, na prostoru Celje - Slovenjgradec - Dravograd - Bleiburg, izručivanje zarobljenika iz logora Viktring (Vetrinje) kraj Klagenfurta, te događaje koji su uslijedili duž "križnog puta" tj. na "marševima smrti" . Ovo, iako vremenski kratko razdoblje, predstavlja jednu od emotivnijih tema hrvatske, slovenske, bošnjačke, srpske i crnogorske historiografije. Spomenuti događaji dugi niz godina opisivani su tek "s pobjedničke strane" , dok u osnovi vrijedni napori hrvatske, slovenske i srpske emigracije, donose uglavnom iskaze svjedoka, koji su često nabijeni emocijama i onemogućuju sveobuhvatno sagledavanje ove problematike. Krajem prošlog stoljeća, tema Bleiburga i "križnog puta" postaje sve prisutnija, javlja se veliki broj naslova, feljtona, napisa i članaka objavljenih u različitim časopisima, novinama i dnevnom tisku. Neki od njih predstavljaju vrijedan doprinos, no većina produkcije predstavlja memoarsku publicistiku i prigodničarsku literaturu. Radi toga prilično je teško rekonstruirati prošlu stvarnost, ostavljajući pritom prostora za različite ideološke manipulacije. Cjelokupni problem sadrži dvije razine, od kojih prva predstavlja političku komponentu, a druga ne manje važan moralni segment odgovornosti za počinjene zločine. Za konačni cilj postavlja se točno utvrđivanje broja stradalnika i žrtava bleiburških i poslijebleiburških događaja, do kojih nije moguće doći na osnovi improvizacija, već isključivo uz pomoć stvarnih pokazatelja uvrštenih u interdisciplinarnu analizu. Ovaj pregled nastoji podatke iz postojeće literature, uklopiti u manje-više poznatu kronologiju, te sistematizirati i evaluirati njihov doprinos u smislu ocjene znanstvenosti i relevantnosti podataka koje donose. Analiza ukupne produkcije o Bleiburgu i "križnom putu" nudi osnovu za daljnja istraživanja, otvara neka nova pitanja i sugerira moguće odgovore. Buduća istraživanja, potkrijepljena dokumentima i arhivskom građom ponuditi će, vjerujem, cjelovit, znanstveni pregled događaja iz svibnja 1945. godine.

Bleiburg;

nije evidentirano