hrvatski

AMNEZIJA Izgubljene slike sijećanja

Medicinska i patofiziološka definicija smrti uvelike se prornijenila tijekom dvadesetog stoljeća. Središte pažnje pomaknutoje sa "stanja srca" prema "stanju mozga". Promjene u stavovima počele su kada je počelo eksperimentalno proučavanje povišenog intrakranijskog tlaka. Tada su opisani bolesnici koji su preminuli zbog zastoja disanja, a ne zbog prestanka rada srca. Klinička opservacija vodila je zaključku da se u ovakvim slučajevima disanje prekida, a srce nastavlja kucati. Tek 1968. godine Ad hoc komitet Harvardskog medicinskog fakulteta sačinio je prijedlog preporuka o moždanoj smrti. U početku se upotrebljavao termin "nepovratna korna", što je katkad uzrokovalo zabunu s obzirom da "ireverzibilna koma" označava sasvim drukčiji klinički entitet. Konferencija Kraljevskog medicinskog društva 1976. godine predložila je zakonik prema kojem smrt moždanog debla znači smrt mozga. Kod nekih bolesnika s cerebrovaskularnim bolestima, osobito onih s masivnim intrakranijskim krvarenjima, velikim ishemijskim moždanim udarom i subarahnoidalnim krvarenjem, dolazi do povišenja intrakranijalnog tlaka iznad vrijednosti sistemskog arterijskog tlaka s posljedičnim prekidom moždane cirkulacije, što rezultira smrću mozga a da srce i dalje radi. Da bi se proglasila smrt mozga, moraju biti zadovoljeni propisani klinički kriteriji i potvrdni testovi. U situacijama kada se nedvojbeno utvrdi smrt mozga može se prekinuti s umjetnim održavanjem vitalnih funkcija cerebrovaskularnih bolesnika, ali samo u svrhu transplantacije organa. Dok su odredene situacije umjetnog održavanja vitalnih funkcija cerebrovaskularnih bolesnikajasne i za njih postoje jasne smjernice, npr. postupci s bolesnicima koji su potencijalni donori organa, brojnije su situacije za koje još nemamo jasnih smjernica ni općeprihvaćenih rješenja, npr., do kada umjetno održavati vitalne funkcije cerebrovaskularnih bolesnika.

amnezija; sjećanje; pamćenje

nije evidentirano