hrvatski

Ekološki aspekti modifikacije drva u svijetlu produljenja vijeka trajanja proizvoda

Modifikacija drva je postupak kojim se mijenja kemijska struktura staničknih stijenki u cilju poboljšanja određenih svojstava. Kombiniranjem bitnih parametara modifikacije dobivaju se željena svojstva drva. Dvije su temeljne vrste modifikacije drva, termička i kemijska. Termička modifikacija je postupak kojim se samo pod utjecajem topline, tlaka i vlage mijenja željena svojstva i to bez unošenja dodatnih kemikalija. Kao grijući medij se koriste prirodne i ekološki prihvatljive tvari: biljna ulja, dušik, ugljik-dioksid ili vodena para. Kemijska modifikacija podrazumijeva reakciju eterifikacije, esterifikacije ili acetiliranja između reaktanata nekog kemijskog sredstva i hidroksilnih grupa komponenata stanične stijenke stanica drva. Različiti postupci modifikacije različito su ekološki prihvatljivi i opravdani. Termička i kemijjska modifikacija limunskom kiselinom su se pokazale kao ekološki vrlo prihvatljive metode. Promjenom kemizma stanične stijenke smanjuje se njen afinitet prema vodi te poboljšava dimenzionalna stabilnost Na taj se način smanjuje utrošak sredstava za lijepljenje, površinsku obradu i zaštitu protiv bioloških čimbenika razgradnje. Viešestrukim povećanjem otopornosti prema gljivama truležnicama, modificirano drvo još uvijek nije zadovoljavajuće otporno na gljive plavila i plijesni. Neka mehanička svojstva drva metodama modifikacije ostaju nepromijenjena, dok se neka smanjuju. Nastavkom istraživanja kombiniranja važnih parameta iznaći će se nove metode koje će i te negativne posljedie umanjiti ili potpuno eliminirati.

termička modifikacija drva; kemijska modifikacija drva; DMDHEU; emisija formaldehida; polikarboksilne kiseline; svojstva modificiranog drva

nije evidentirano