hrvatski

Pregled sakralne arhitekture Modruša i okolice u srednjem vijeku

Modruš je nekada bio najveći prekovelebitski grad, koji je sredinom 15. st. dosegao svoj maksimum. Jezgru je činio burg Tržan Krčkih knezova Frankopana, trg pod njim te razne građevine i institucije jednog srednjovjekovnog naselja, okruženi bedemima. Unutar bedema je bila katedrala i tri crkve, van bedema još tri, te tri samostana - franjevački, pavlinski i dominikanski. U prostor Modruša koji ovdje obrađujemo, spadaju i Oštarije, Ogulin i Plaški. Zbog agresije Turaka, Modruš je propao, napušten, zarušen. Međutim, srednjovjekovne sakralne građevine Modruša i okolice brojne su i različite, prilagođene potrebama srednjovjekovnog društva te govore o intenzivnom životu ovih krajeva. Ključni sakralni objekt starog Modruša je katedrala Sv. Marije, građena tijekom druge polovice 15. do početka 16. st., na mjestu dviju starijih crkava, Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Marka. Katedrala je bila jednostavna građevina, vjerojatno zidana s prekidima i možda nikad potpuno dovršena. Iskapanja 1974. dala su neke podatke, no iskapanja nisu bila provedena do kraja. Sv. Marko je bio omanja crkva pravokutnog svetišta, a Sv. Ivan Krstitelj možda još romaničkog tlocrta. Uz sjeverna gradska vrata bila je ugrađena crkva Sv. Mihovila (?). Van gradskih zidova bili su samostani: najstariji pavlinski Sv. Nikole, s dva klaustra i jednostavnom crkvom. Tlocrt je u svojoj jezgri tipičan za pavlinske samostane srednje Europe, no izvedba je krajnje pojednostavljena. Dominikanci se u Modrušu dosta kasno spominju, ali od njega nije ostalo ništa, a crkva Sv. Antuna je najvjerojatnije tek ponovljeni stari tlocrt. Franjevci na drugom kraju grada su imali veliku crkvu Sv. Duha, dok od samostana nije ništa sačuvano. Crkva BDM od Čudesa u Oštarijama, nekadašnjom Otoku, bila je monumentalna trobrodna crkva, potpuno svođena, a do nas je došlo čitavo tek regotizirano svetište, dok je brod dvorište pred zapadnim pročeljem. Bila je to najveća crkva Krbavske - modruške biskupije, građena sredinom 15. st. po voditelju koji je mogao doći s gradilišta dvorske kraljevske kapele Sv. Jurja (Georga) u Bečkom Novom Mjestu, koju je gradio majstor Petar Pusika. Veličina i koncepcija broda crkve u osnovnim crtama odgovaraju onoj iz Bečkog Novog Mjesta, iako izvedena kao reducirana gotika. Od župne crkve Sv. Jakova u Jablanovcima ostao je tek zvonik, s gotičkim portalom dolje i romaničkim biforama na vrhu, te je dobar predstavnik arhitekture ovih krajeva Hrvatske u srednjem vijeku. Dvorska kapela Sv. Bernardina u ogulinskom kaštelu građena je vjerojatno krajem 15. st. kao odraz gradilišta crkve BDM od Čudesa u Oštarijama. Jednostavna je to građevina, fortifikacijskih osobina. Kapela Sv. Petra na zapadnom kraju Ogulina mala je građevina prelaznog, romaničko-gotičkog stila i pregrađena zapadnog pročelja. Ove crkve svojim oblicima, namjenama i sudbinom odlična su ilustracija života Modruša tijekom 15. do početkom 16 st., koji je zaustavljen turskim palenjem Modruša 1493. Jednostavna izvedba odgovara periferijskoj arhitekturi slobodnih oblika, vezana je na tradiciju i lokalne običaje i građena s osjećajem mjere.

Modruš; sakralna arhitektura; srednji vijek

nije evidentirano