hrvatski

Utjecaj sažimanja elektrogardiograma na dijagnostiku

Prikazan je postupak raščlambe i procjene učinkovitosti postupaka sažimanja elektrokardiograma. Njime se prati: ostvaren stupanj sažimanja, složenost izračuna i utjecaj promjena u signalu, unesenih sažimanjem, na dijagnostiku. Procjena navedenog utjecaja temelji se na tri ključne sastavnice: jedinstvenoj i prema patologijama rašćlanjenoj ispitnoj bazi elektrokardiografskih podataka, matematičkim pokazateljima sličnosti obnovljenog i izvornog signala te liječničkoj ocjeni dijagnostičke prihvatljivosti sažetog signala. Najvažniji čimbenik ostvarenog sustava vrednovanja je veza između različitih pokazatelja dobrote obnovljenog signala. Liječnička ocjena je kvantificirana i statistički obrađena kako bi se dobili rezultati koji se mogu uspoređivati s matematičkim pokazateljima sličnosti signala. S njome je najbolje korelirana težinska mjera dijagnostičkih izobličenja (WDD) razvijena upravo u svrhu praćenja promjena u elektrokardiografskom signalu. Njezina slabost je što joj mora prethoditi točan algoritam prepoznavanja i razvrstavanja (prema patologijama) valnih oblika. Jednostavniji matematički pokazatelji (pr. srednja kvadratna pogreška između izvornog i obnovljenog signala) mogu također biti povezani s liječničkom ocjenom te time utvrđene granične vrijednosti unutar kojih se smiju kretati uz dijagnostičku prihvatljivost signala. Međutim njihovim praćenjem nije moguće precizno upravljanje upravljačkom veličinom postupka sažimanja i ostvarivanje optimalnog odnosa stupnja sažimanja i unesenih izobličenja. Ovo je posljedica činjenice da se priroda unesenih izobličenja bitno razlikuje za pojedine postupke sažimanja te da se razina dozvoljenih promjena u signalu značajno mijenja za različita patološka stanja. Najbolji odnos stupnja sažimanja i dobrote obnovljenog signala postignut je kod izravnih postupaka za FAN, dok je kod transformacijskih to ostvareno za sažimanje primjenom Karhunen-Loeve-ove transforamcije. Pri tome je FAN računski daleko jednostavniji i priroda unesenih izobličenja je predvidiva. Kod korištenja Karhunen-Loeve-ove transformacije oblik promjena, unesenih u signal, zavisi o međusobnom odnosu funkcija baze transformacije i signala koji se sažimlje.

patološki elektrokardiogrami; sažimanje signala; vrednovanje učinkovitosti; dijagnostički utjecaj

nije evidentirano