hrvatski

Povijesna skladišta riječke luke kao nacionalni i internacionalni unikum industrijske arhitekture

Riječka luka izgrađena je u devetnaestom i ranom dvadesetom stoljeću u doba Austro-Ugarske uprave. Projekt luke, izrađen od strane francuskog inženjera Hilariona Pascala, autora luke Marseilles i jednog od autora luke Trst i mađarskog inženjera Antala Hajnala prezentiran je kao projekt luke-modela na Svjetskim izložbama u Beču 1873. i Parizu 1878. godine. Kako riječka obala nije bila pogodna za izgradnju luke, sve je stvoreno na umjetan način, poduzeta su velika nasipavanja, izgrađene osnovne lučke građevine, lukobran, rive i gatovi, željeznička mreža u zaleđu, te unutarnje lučke građevine - prolazna skladišta, skladišta za dulje zadržavanje robe i specijalizirana skladišta. Tijekom 60-godišnjeg razdoblja u luci je izgrađeno 36 uglavnom višekatnih skladišta u historicističkom, secesijskom i modernom stilu, čiji su autori bili vodeći hrvatski, mađarski, talijanski, austrijski arhitekti i inženjeri onoga doba. Riječka je luka bila područje prvih primjena novih materijala i konstrukcija, posebno armiranog betona, čiji razvoj možemo pratiti još od rane 1881. godine i izgradnje Skladišta V (4), prvog skladišta na kojem imamo zajedničku primjenu željeza i betona prema sistemu Williama Fairbairna. Cijela je luka izuzetno stradala krajem 2. Svjetskog rata, ali su mnoge lučke građevine srušene u razdoblju nakon rata. Za razliku od ostalih europskih i svjetskih luka, riječka luka nije mijenjala svoju lokaciju, pa su cijenu modernizacije plaćale povijesne građevine. Današnje je doba dočekalo samo devet povijesnih skladišta, osam u zapadnom (glavnom bazenu) i jedno u istočnom (Porto Baross), a većini njih zbog daljnje modernizacije luke prijeti rušenje. Na Budimpeštanskom pristaništu nalaze se Skladišta XIII (12) i XV (13), podignuta 1893.-94. i 1897.-98. godine prema projektima Lajosa (Luigia) Burgstallera i Vjenceslava Celligoia. Dva u nizu spojena historicistička petokatna skladišta s pročeljim od opeke imaju konstrukciju lijevanoželjeznih stupova i armiranobetonskih stropova rađenih po sistemu Josepha Moniera, najraniju konstruiranu i sačuvanu u Hrvatskoj. Na Visinovu gatu smješteno je Skladište XIV (17), najveća i najmasivnija građevina u luci, izgrađena 1906. prema projektu Ferenca Pfaffa, glavnog inženjera MAV-a (Mađarskih državnih željeznica). Riječa je o protoracionalističkoj kući-eksperimentu, građenoj kompletno u armiranom betonu po sistemu Coignet - de Tedesco, prvoj takve vrste na teritoriju Rijeke, Hrvatske i luka nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije, izgrađenoj dvije godine ranije od najranihih sačuvanih armiranobetonskih građevina u SAD-u. Na Praškom pristaništu nalazi se Metropolis, kompleks od pet skladišta izgrađenih između 1909. i 1914. g. prema projektima grupe arhitekata i inženjera Wehlera, Rolberitza, Ignaca Berenyja, Bele Enyedija, Aladara Vladimira Baranyaja, Vjenceslava Celligoia i Theodora Traexlera. Najimpresivniji i najveći kompleks građevina, ne samo u luci već također i u gradu, armiranobetonske konstrukcije velike nosivosti, moderne unutrašnjosti, zbog svoje je vanjštine - pročelja izvedenih u specifičnom mađarskom secesijskom stilu, jedinstven u svijetu. U istočnom bazenu, Porto Baross nalazi se Skladište 40, izgrađeno 1931. g. po projektu inženjera Milana Čalogovića, jedina preostala funkcionalistička lučka građevina iz međuratnog razdoblja. Kao područje prvih primjena armiranobetonske konstrukcije u Hrvatskoj i specifičnog mađarskog secesijskog stila, Riječka luka ima izuzetnu vrijednost i značenje za povijest arhitekture, graditeljskva i umjetnosti i predstavlja nacionalni i internacionalni unikum industrijske arhitekture.

Rijeka; luka; arhitektura; skladišta; baština; stil; konstrukcija

Bilješke, ilustracije, sažetak na engleskom jeziku ;