hrvatski

Karizma. Politička vlast i karizmatske ličnosti

Fenomen karizme i karizmatske vlasti u sociologijskoj i politologijskoj literaturi na prostoru bivše Jugoslavije u biti je neistražen. Može se konstatirati oskudnost tekstova o tomu značajnom problemu, unatoč tomu što je ovaj prostor pravi laboratorij za istraživanje uloge karizmatskih vođa. Monografija o karizmi predstavlja pokušaj popunjavanja evidentne praznine o tom problemu u hrvatskoj sociologijskoj i politologijskoj teoriji. Termin karizma ima dugu povijest. Za sv. Pavla karizma znači konkretnu funkciju koju kršćanin obnaša u zajednici za dobro svih njenih članova. Karizmatik nije čovjek od ovoga svijeta. On blista aureolom koja opčinjava ljude. On čini čuda. Stoga je najveći karizmatik u ljudskoj povijesti Isus. Karizmatik javlja se kao deus ex machina u kriznim društvenim situacijama. Karizmatska vlast je privremena i nestabilna. Ona je rješenje za akutna stanja krize u zajednici. S vremenom u pravilu dolazi do erozije karizme. Karizma vođa ima jednu od ključnih uloga u prevratima i revolucijama. Revolucije su nezamislive bez njih. Samo karizma vođe u stanju je pokrenuti mase protiv postojećeg opresivnog političkog poretka. No revolucije koje su karizmatici vodili naknadno su se često pokazale kao obična farsa i prijevara. Politička teorija stoga ima zadaću demistifikacije politike, demistifikacije karizmatskih ličnosti. Karizma nije isključivo vezana za društva koja nisu prošla ili su djelomično prošla procese modernizacije. Ona je zapravo konstanta u ljudskoj povijesti. Nalazimo je kako u tradicionalnim, tako i u postindustrijskim društvima. Karizma političkih vođa ima ključnu ulogu za legitimaciju vlasti u totalitarnim diktaturama koje su obilježile povijest 20. stoljeća. Zato im je u studiji i posvećena posebna pozornost.

karizma; karizmatska zajednica; karizmatske vođe; nadčovjek; legitimacija; politička vlast; nacizam

nije evidentirano