hrvatski

Standardni kozmološki model svemira

U uvodu je kratko opisan razvoj kozmologije od samih početaka, od predsokratovaca, Aristotela, Newtona pa do teorije Velikog praska, što nam daje opis razvoja svemira do danas. Izvod najvažnije jednadžbe za kozmologiju, Friedmannove jednadžbe, obrađen je u drugom poglavlju, zajedno s jednadžbom fluida i akceleracijskom jednadžbom. Dana su rješenja Friedmannovih jednadžbi za svemir ispunjen materijom, zračenjem i smjesom materije i zračenja. Geometrija ravnog svemira može se primijeniti na naš svemir ; parametar zakrivljenosti je u tom slučaju nula. Treće poglavlje posvećeno je nukleosintezi, kao načinu nastanka jezgri deuterija, helija, tricija i litija. Opisano je nastajanje čestica iz zračenja na temperaturama jednakom ili višim od temperaturnog praga za nastanak pojedine čestice te Veliki prasak s kozmološkim temeljima principima homogenosti i izotropije svemira. Postoje tri sačuvane veličine čije gustoće su određene za rani svemir: električni naboj, barionski broj i leptonski broj. Glavni dio radnje zauzima četvrto poglavlje pod naslovom Modeli svemira. Stacionarno stanje i Veliki prasak su dvije teorije između kojih je vladalo višegodišnje rivalstvo. Promatranje je prevagnulo za teoriju Velikog praska pa je razvoj svemira kronološki opisan upravo ovom teorijom. Za rani razvoj svemira značajan je inflatorni model svemira u trenutku odvajanja jake od elektroslabe sile, kada se svemir naglo povećao. Dokazi u prilog Velikom prasku nabrojani su u slijedećem poglavlju, s opisom otkrića širenja galaksija i Hubbleovog zakona, te otkrićem kozmičkog pozadinskog zračenja. Šesto poglavlje daje opis kozmološke konstante. Uvedena za uređivanje statičnog svemira, ta je konstanta i danas važna, ali i najzagonetnija veličina u kozmologiji. Moguće ju je opisati jednadžbom fluida, a njenim uvođenjem povećao se broj mogućih modela svemira. Friedmannova jednadžba integriranjem daje niz rješenja koja ovise o kozmološkoj konstanti. U posljednjem poglavlju sam opisala moguću budućnost svemira. On bi se mogao nastaviti širiti zauvijek, postajući hladan, prazan i mrtav. Alternativno, on bi se mogao ponovo smanjivati mrveći galaktike, zvijezde, atome i atomske jezgre natrag sve do najsitnijih dijelova. Moguća budućnost svemira ovisi o kritičnoj gustoći. Precizno određivanje sadašnje gustoće svemira teško je izvesti, jer veći dio mase svemira pripada tamnoj tvari i tamnoj energiji. Teorijskim razmatranjima odgovara da je gustoća svemira blizu kritične gustoće.

kozmologija; modeli Svemira

nije evidentirano