hrvatski

Izbor strategija suočavanja sa stresom kod emocionalno kompetentnih adolescenata

Istraživanja načina suočavanja sa stresom od posebnog su interesa za psihologiju djetinjstva i mladosti jer se u tom periodu formiraju strategije koje opstaju i u kasnijoj, odrasloj dobi. Strategije suočavanja nužan su preduvjet pozitivnog rasta i razvoja, ali mogu biti i onog negativnog u vidu raznih psiholoških problema i poremećaja. Kako djetinjstvo i mladost ujedno predstavljaju i plodan period učenja, izrazito je važno djecu s neefikasnim strategijama suočavanja podučiti kako se na efikasniji način suočavati sa stresom. Emocionalna kompetentnost koja uključuje “ sposobnost brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija ; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja ; sposobnost razumijevanja emocija i znanje o emocijama ; te sposobnost reguliranja emocija“ (Mayer i Salovey, 1999., prema Takšić, 2002.) predstavlja konstrukt koji ima veliku važnost u koceptu stresa i suočavanja. Istraživanja ovog konstrukta ukazuju na visoku povezanost s nekoliko sličnih konstrukata, a između ostaloga sa socijalnim vještinama, naročito sa socijalnim izražavanjem i emocionalnom osjetljivošću (Riggio i Trockmorton, 1986.). Dijete razvijenijih socijalnih vještina može biti uspješnije u poticanju socijalne podrške za koju je dokazano da štiti od negativnih efekata stresnih događaja. U ovo istraživanje ušlo se s pretpostavkom kako emocionalno kompetentniji adolescenti (prosječna dob je 15 godina), biraju efikasnije strategije suočavanja sa stresom. Na osnovu toga formuliran je cilj ispitivanja, koje strategije suočavanja biraju emocionalno kompetentni adolescenti. Korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45, Takšić, 2002.) i Skala suočavanja sa stresom (SUO, Vulić-Prtorić, 2000.). Ispitanici su bili učenici prvih razreda nekoliko srednjih škola u Osijeku (N=195). Unazad nekoliko godina govori se o velikoj ulozi emocionalne kompetentnosti u razvoju djeteta i raste broj programa u školama koji imaju za cilj razvijati socijalne i emocionalne vještine (rješavanja problema, donošenja odluka, komunikacije, prepoznavanje emocija i nošenje s njima i sl.). Paralelno s razvojem tih vještina, djeca i mladi sve više usvajaju i efikasnije načine nošenja i sa stresnim situacijama te je isplativost takvih programa više nego zadovoljavajuća.

emocionalna kompetentnost; suočavanje sa stresom; adolescenti

nije evidentirano